20. lipnja 2025.
Rođena: 22. 8. 1940. u Gorici, BiH
Novicijat: 22. 8. 1961. u Bijelom Polju
Prvi zavjeti: 23. kolovoza 1962. u Bijelom Polju
Doživotni zavjeti: 23. kolovoza 1967. u Bijelom Polju
Preminula: 20. lipnja 2014. u Bijelom Polju
Sestra Bazilija Galić, krsnim imenom Mila, Paškina i Marte rođ. Pandžić, rođena je 22. kolovoza 1940. u Gorici kao najstarija je od devetero rođene djece u obitelji. Roditelji su ih odgajali u vjeri i „strahu Božjemu” pa se i Mila već odmalena učila radu i poštenju.
U njezinoj obitelji bilo je više duhovnih zvanja, a ono što je znala izdvojiti kao “sjemenku” svoga redovničkog zvanja jesu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji i brojna svjedočanstva o čudesima i uslišanim molitava na Gospin zagovor. Po tom dubokom iskustvu Bog je i u njoj pobudio težnju da bude dionica takvih milosti. Da ima vjeru gorušičina zrna te da poput Marije, sve koji su u potrebi, kod Boga zagovara. To je bio poticaj da se odluči za redovnički život.
Kao kandidatica provela je jedno vrijeme u Širokom Brijegu, gdje je bila posvuda dobrodošla: u kuhinji, u vrtu i u pospremanju kuće. Spremna za rad u Božjoj kući, odmah nakon početne redovničke formacije prihvatila je godine 1962. dužnost kuharice u Prozoru, a 1969. počelo je njezino služenje u samostanu Šćit-Rama. U Mostaru je završila ugostiteljsku školu (1975.-1977.) nakon čega je godinu dana provela u Klagenfurtu (Austrija) radeći u kuhinji i učeći jezik, a 1978. vratila se u Bijelo Polje. Već sljedeće godine raspoređena je u samostan sv. Ante u Chicagu gdje ostaje do 1984. U Šćitu i Chicagu obavljala je i službu kućne predstojnice (1969.-1975.; 1979.-1984.). Još su se u kraćim ili dužim razdobljima smjenjivala mjesta njezina služenja: Široki Brijeg (1984.-1986.), Vitina (1986.-1991.), Drinovci (1991.-1994.), Baška Voda (1994.-1995.), Tihaljina (1995.-1997.), Tomislavgrad (1997.-2002.) i Humac (2002.- 2005.)
Nesebično se zalagala u povjerenim dužnostima, boreći se s reumatskim i bubrežnim tegobama zbog čega se ujesen 2005. ipak morala povući u samostan u Bijelome Polju. Zbog potpunog zatajenja bubrega, od veljače 2011. godine bila je podvrgnuta terapijama dijalize. Trudila se križ bolesti nositi tiho, bez sažalijevanja. Blagost po kojoj će ostati zapamćena doživljavala je Božjim darom i dijelom roditeljskog odgoja, a ne svojom zaslugom.
"Sestrica smrt“ pohodila ju je 20. lipnja 2014. u 74. godini života i 53. godini redovništva. Njezino tijelo počiva u sestarskom groblju Gruban.