16. listopada 2025.
Rođena: 6. ožujka 1889.,Tomislavgrad
Novicijat: 15. kolovoza 1909., Maribor
Prvi zavjeti: 15. kolovoza 1910., Maribor
Vječni zavjeti: 21. kolovoza 1913., Mostar[1]
Preminula: 16. listopada 1951., Zagreb/Vrapče (HR)
Ljubica s. Atanazija rođena je od oca Josipa i majke Marije, rođ. Mašić. Primljena je u Sirotište sv. Franje u Mostaru kao siroče. U Mostaru je završila osnovnu i građansku školu, a učiteljsku u Zagrebu, kod sestara milosrdnica.
Nakon završenog novicijata i položenih prvih zavjeta, s. Atanazija se vratila u Mostar. Kad je otvorena osnovna škola naših sestara u Bijelom Polju, 1913. s. Atanazija je počela raditi kao učiteljica. Tu je i ostala sve do 1928. kao glavna učiteljica i upraviteljica škole. Jednu godinu vršila je i službu kućne predstojnice (1923./1924.). Iz ovoga vremena zabilježena je jedna zgoda koja na svoj način govori o životu sestara u Bijelom Polju, ali i o odnosima sa mostarskim franjevcima. Početkom studenog 1923. s. Atanazija upućuje molbu „Starešinstvu čč. oo. franjevaca u Mostaru“ u ime svih sestara i sirotica, da im daruju jednu svoju kočiju koju oni u Mostaru neće upotrebljavati! A ta kočija (zatvorena!) potrebna je u Bijelom Polju za prijevoz svećenika koji dolazi slaviti sv. misu, za odlazak liječniku, za prijevoz svega potrebnog za samostan itd. Iako priznaje da si uzima preveliku slobodu tražiti nešto takvo, osjeća se ohrabrena „dosadašnjim iskustvom o susretljivosti i ljubavi do sirotišta“ koju su mostarski franjevci iskazivali. Ipak, obećava da će sestre za taj dar na bilo koji način dati neku naknadu – kad i ako budu mogle.[2] Nije poznat odgovor na ovu molbu.
Pred kraj svog učiteljevanja s. Atanazija kao odgovorna osoba za školu pokazala je i hrabrost i nacionalnu i vjersku svijest kada je odbila organizirati proslavu sv. Save u školi 1927. To su tražile prosvjetne vlasti – proslavu i izvješće o toj proslavi: tko je sudjelovao, koliko učenika, je li pjevana himna sv. Savi, je li odigrana neka prigodna predstava itd. Smatrala je da „na ovakve i slične zahtjeve nije moguće udovoljiti, nešto radi materijalne oskudice, a još više radi vjerskih i moralnih razloga i velike štete učeće mladeži“. Budući da nije mogla mirne savjesti odgovoriti na zahtjeve prosvjetnih vlasti, tražila je od biskupa Mišića upute – što činiti. On je, očekivano, odgovorio da proslave ne treba biti – samo upriličiti malo informativno predavanje tko je bio sv. Sava.[3]
S. Atanazija radila je u školi do 1928. Te godine škola je dobila još jednu učiteljicu u osobi s. Benite Prkačin. Nedugo nakon njezina dolaska, s. Atanaziju su pozvali u Maribor, u kuću maticu, da u tamošnjoj školi naših sestara poučava hrvatski jezik. U Mariboru se, nažalost, ubrzo po dolasku duševno razboljela pa se već sljedeće godine vratila u Bijelo Polje. Na temelju sačuvanih podataka, zna se da je god. 1931. bila na liječenju u Sarajevu. Nije poznato koliko dugo, ali god. 1933. nalazi se ponovno u Bijelom Polju. U Šematizmima Kongregacije od tada do 1938. ne navodi se njezino ime. Te, 1938. godine naznačeno je da se nalazi na liječenju u Zagrebu, u Vrapču. Koliko je poznato, u toj bolnici je ostala cijelo vrijeme, do smrti. U Vrapču je umrla i bila tamo pokopana.[4] Kasnije su njezini posmrtni ostaci kao i više drugih osoba ekshumirani i preneseni u Zajedničku grobnicu posmrtnih ostataka na Mirogoju.
[1] Prema pisanju KO, br. 9 (1913.), str. 215., četiri Školske sestre franjevke polagale su vječne zavjete navedenog datuma, ali nisu navedena njihova imena. No, prema podacima u provincijalnoj kartoteci, jedna od tih je s. Atanazija, samo što u kartoteci stoji datum 16. kolovoza 1913. Držim točnim datum naveden u Kršćanskoj obitelji.
[2] Usp. Arhiv HFP: SP, sv. 62, f. 263.
[3] Usp. T. VUKŠIĆ, Školske sestre franjevke u Hercegovini i mostarski biskupi, u: A. BUBALO (ur.), Školske sestre franjevke u Hercegovini 1899.-1999. Predavanja sa znanstvenoga skupa održanog 23. i 24. X.. 1999. u prigodi stote obljetnice dolaska Školskih sestara franjevki u Hercegovinu, Mostar - Split, 2002., str. 149.-150.
[4] Personalstand, god. 1911.-1919.; ŠemKon, god. 1925., 1928.-1933. i 1938.-1940.; Nekrologij provincije.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 73-74.)