18. rujna 2025.
Rođena: 27. srpnja 1931., Mokro/Široki Brijeg
Novicijat: 7. listopada 1954., Bijelo Polje
Prvi zavjeti: 8. listopada 1955., Bijelo Polje
Vječni zavjeti: 8. prosinca 1958., Bijelo Polje
Preminula: 18. rujna 1997., Tihaljina
Zvali smo je od milja Nuncija. Kad se rodila u obitelji Nikole i Milice, rođ. Čerkez u Mokrom, dali su joj ime Blagica. Kao da su joj naznačili imenom narav kakvu je imala – blaga. U kandidaturu je Blagica primljena 17. srpnja 1952. u Bijelom Polju. Njezina novicijatska skupina bila je prva nakon raspuštanja novicijata 1948. i znak da se život raspršene provincije vraća.
Život s. Anuncijate sve do 1992. gotovo u cijelosti je vezan za Bijelo Polje[1] uz samo dvije iznimke: godinu dana je bila u župi Gradnići (1964./1965.) i isto toliko u Banićima (1969./1970.). Bila je slabog psiho-fizičkog zdravlja što je uvjetovalo i njezin život i djelovanje. U Bijelo Polju je radila jedno vrijeme u vezionici crkvenog ruha, a kasnije u radionici jorgana.
S. Anuncijata je bila franjevačka duša i na nju bi se mogle primijeniti riječi pjesme o sv. Franji, koji bijaše „prijatelj ljudi, cvijeća i trava“. Takva je bila i ona: voljela je sestre i bila radosno zahvalna onima koje su pokazivale razumijevanje za njezine zdravstvene poteškoće i trpljenje; s prirodom je imala odnos kao sa živim bićem: zapažala je život u prirodi koja se budi, „razumijevala“ pjev ptica, radovala se cvijetu. I silno je voljela pjevanje. Gospodin ju je obdario izvrsnim sluhom te je pjevanje u samostanskom zboru za nju bila posebna radost. Inače, znala se poput djeteta radovati malim stvarima: pažnjicama, sitnom daru, lijepoj riječi. I sama je tako znala darivati.
Odlazak iz Bijelog Polja u izbjeglištvo početkom travnja 1992. za s. Anuncijatu bio je šokantan. Silom je morala ostaviti svijet u kojem se osjećala doma. I njezina nada u mogući povratak, ostala je samo nada. Nakon što je provela u Baškoj Vodi s ostalim sestrama nekoliko mjeseci, vratila se u Hercegovinu, u Tihaljinu i tamo proživjela posljednjih pet godina života. Pokopana je na groblju Srebrenica u Međugorju. Pod okriljem Kraljice Mira našla je svoj mir u Gospodinu.[2]
[1] Usp. Raspored sestara, god. 1954.-1997.
[2] L. RUPČIĆ, S. Anuncijata Ćužić (1931.-1997.), ZP, br. 3 (1997.), str.38; Sjećanja sestara.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 234-235.)