12. kolovoza 2025.
Rođena: 27. siječnja 1937. u Višnjevici (župa Podhum)
Novicijat: 7. listopada 1958. u Bijelom Polju (Potoci)
Prvi zavjeti: 8. listopada 1959. u Bijelom Polju (Potoci)
Doživotni zavjeti: 8. listopada 1965. u Bijelom Polju (Potoci)
Preminula: 12. kolovoza 2014. u Bijelom Polju (Potoci 1)
S. Ana rođena je 27. siječnja 1937. g. u Višnjevici kod Konjica, od oca Grge i majke Janje rođ. Jukić. Kao mala djevojčica od 6 mjeseci s tri starije sestre ostaje bez oca koji je preminuo od udara groma. U skromnim uvjetima, uz samohranu majku koja im je bila jedina sigurnost, Ana završava osmogodišnju školu.
Kao 19-godišnja djevojka stupa u rujnu 1956. u kandidaturu u Bijelom Polju. U travnju 1958. započinje postulaturu, a 7. listopada iste godine primljena je u novicijat. Prve zavjete polaže 8. listopada 1959., a doživotne istog datuma 1965. godine.
Obavljajući sakristanke i kućanske poslove, službovala je s. Ana u franjevačkim samostanima u Kreševu (1959.-1964.), Tomislavgradu (1964.-1967.), Slanom (1967.-1969.), Frohnleitenu (1971.-1975.) te u župi Kočerin (1980.-1983.) i u Biskupskom ordinarijatu u Mostaru (1983.-1986.) gdje je uz pripremu hostija obavljala i službu kućne predstojnice. Jednu godinu radila je kao njegovateljica u domu za djecu s posebnim potrebama u Dusini. Dio svog ovozemnog hoda provela je s. Ana u našim samostanima u Konjicu (1986.-1987.; 1998.-2003.), Kiseljaku (1975.-1976.; 2003.-2005.) i u Bijelome Polju obavljajući kućanske poslove i pomažući u šivaonici. Pred ratnim vihorom 1992. s. Ana je, zajedno s drugim sestrama, napustila Bijelo Polje našavši utočište u Međugorju (1992.-1998.). Ujesen 2005. s povratkom prvih sestara vraća se u Bijelo Polje gdje ostaje sve do 12. kolovoza 2014., kada ju je, u 78. godini života i 56. redovništva, Gospodin pozvao k sebi.
Povjerene joj dužnosti s. Ana je nastojala obavljati s najvećom pedantnošću zbog čega smo je često doživljavali sporom. Dosta rano pobolijeva od reumatskog artritisa na koji su s godinama došle i druge zdravstvene poteškoće. Zajedno s poteškoćama raslo je njezino pouzdanje u Boga i njegovu blizinu. Tako je unatoč križu bolesti zbog kojeg nije stizala pratiti samostanski ritam, ipak sve do nekoliko dana prije smrti pronalazila snage doći do blagovaonice i kapelice gdje bi u adoraciji pred Presvetim ostajala duže vrijeme moleći za naš pomladak, Crkvu i obitelji.
Pokopana je u sestarskom groblju Gruban.