31. svibnja 2025.
Rođena: 5. ožujka 1942., Radišići/Ljubuški, BiH
Novicijat: 22. kolovoza 1961., Bijelo Polje/Potoci 1
Prvi zavjeti: 23. kolovoza 1962., Bijelo Polje/Potoci 1
Doživotni zavjeti: 23. kolovoza 1967., Bijelo Polje/Potoci 1
Preminula: 31. svibnja 2023., Mostar
Sestra Ana, krsnim imenom Ruža, kći Luke i Ive rođ. Palac, rođena je 5. ožujka 1942. u obitelji koja je blagoslovljena s jedanaestero djece, od kojih je četvero umrlo već u dječjoj dobi. U ovoj mnogobrojnoj obitelji živjele su se vjerske, obiteljske i nacionalne vrijednosti. Mala je Ruža rado slušala priče svog oca o časnoj sestri milosrdnici koja mu je bila učiteljica. A njezini susreti s našim tada mladim sestrama Ivanom i Bonicijom (koje su iz istoga sela) potakli su u njoj želju i odluku da se prijavi u kandidaturu ŠSF u Bijelome Polju. U toj joj je odluci otac bio velika potpora, a ona je sama kasnije bila poticaj svojoj sestri Mari (s. Brigiti).
Kao šesnaestogodišnja djevojka dolazi u samostan u Potoke (1958.). U kolovozu 1961. u Potocima stupa u novicijat, a 1962. polaže prve privremene zavjete. Doživotne zavjete polaže 23. kolovoza 1967. također u Potocima.
S. Ana svu je sebe stavila na raspolaganje te je u duhu poslušnosti spremno išla kamo ju je providnost slala i gdje ju je Zajednica trebala. Od 1974. do 1977. u Pančevu pohađa Srednju ugostiteljsku školu. Uglavnom je služila kao kuharica u mnogim župama i samostanima: Kiseljaku, Drinovcima, Vitini, Zagrebu (Omiška 10 i Jablanovac), Međugorju, Potocima, Lištici, Tomislavgradu. Ratna 1992. zatekla ju je u Konjicu gdje je, zajedno s drugim sestrama i svećenicima, 17 mjeseci bila od pomoći ispaćenom narodu Konjica. U listopadu 1993., na blagdan sv. Franje, pod zaštitom UNPROFOR-a napuštaju Konjic i stižu u jablanički logor gdje u 10-dnevnoj neizvjesnosti, gladni i žedni, čekaju propusnicu za dalje. U razdoblju od lipnja 1994. do rujna 1998. njeguje bolesne roditelje. Po povratku u Zajednicu djeluje u našoj kući u Zagrebu te na župi Čerin. Zbog zdravstvenih poteškoća 2008. odlazi u naš samostan u Međugorje, potom 2009. u samostan u Mostaru – Franjevačka 88, a 2014. u samostan u Potoke.
Godine provedene u našim samostanima s. Ana je ispunjala tihim i ustrajnim stajanjem pred Gospodinom te, dok je god mogla, i izradom krunica.
Bila je uporna bogotražiteljica, čvrstog značaja, iznimno bistra i prirodno nadarena. Htjela je biti uvijek „više i bolje“ redovnica. Htjela je u svaki dan ući posve, bez uzmicanja, odgovorno, obavljajući svakodnevne dužnosti i u šutljivoj povezanosti s Riječju Božjom izvršiti svoje predanje Gospodinu.
Posljednjih mjesec dana zbog obostrane upale pluća provela je na intenzivnom odjelu Klinike za infektivne bolesti u Mostaru gdje je i preminula 31. svibnja 2023., a pokopana 2. lipnja na sestarskom groblju Gruban u Potocima.
Neka je Gospodin, kojemu je cijeloga života vjerno služila, nagradi vječnim mirom u svojem Kraljevstvu. Počivala u miru Božjem!