16. ožujka 2025.
Rođena: 28. travnja 1927., Mokro/Široki Brijeg
Novicijat: 7. listopada 1955., Bijelo Polje
Prvi zavjeti: 8. listopada 1956., Bijelo Polje
Vječni zavjeti: 8. listopada 1961., Bijelo Polje
Preminula: 16. ožujka 2005., Široki Brijeg
Stana s. Alojzija iz obitelji Ivana i Anice rođ. Musa iz Mokrog spada u prve poslijeratne naraštaje naših sestara. U kandidaturu je primljena 15. travnja 1954. u Bijelom Polju. Tu se već godinu dana nalazila njezina sestra blizanka Mara – buduća s. Alma koja se pripremala za ulazak u novicijat. I Stana s. Alojzija, u novicijat će stupiti godinu dana nakon svoje sestre, također u Bijelom Polju.
Služenje s. Alojzije u redovništvu tijesno je vezano sa služenjem s. Alme. Uglavnom su bile zajedno na podružnicama.[1] Nakon položenih prvih zavjeta s. Alojzija je poslana u franjevački samostan Slano do 1958. Iza toga kroz desetak godina živi i radi na podružnicama u Bosni. U župama Kiseljak i Lepenica te u domu za retardiranu mladež u Dusini. Godine 1981. premještena je na Široki Brijeg, u našu kuću, ali već sljedeće godine u župu Čitluk gdje je ostala četiri godine. Od godine 1986. do smrti živi u našoj kući na Širokom Brijegu.
Iza ovih šturih podataka stoji život življen u jednostavnosti, trošen s požrtvovnošću i predanjem u obavljanju kućanskih i sakristanskih poslova. I prožiman molitvom koja je davala snagu da se izdrži teret svakog dana. I da se ne klone u časovima nerazumijevanja kojih nije lišen ničiji život. U oproštajnom govoru prigodom pokopa provincijalna predstojnica je opisala osobu s. Alojzije ovako:
„Sestra Alojzija je odgajana u kršćanskoj vjeri. Upoznavši duh sv. Franje, ona se od samog početka svog redovništva opredijelila na radosno služenje Bogu, a posebno ljudima patnicima. Imala je veliko srce za one koji su na bilo koji način trpjeli. Samozatajna, skromna i tiha, često nezamjetljiva u svojim dobrim djelima! Prihvaćala je svaki dan s njegovom težinom kao Božji dar. U redovničkoj poslušnosti bila je savršena. U posljednja četiri tjedna osjetila je da se bliži onaj susret s Bogom o kojem je znala radosno pričati. Bila je strpljiva i zahvalna za svaku uslugu“.[2]
S. Alojzija je svoje zadnje zemno počivalište našla na širokobriješkom groblju Mekovac.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 266-267)
[1] Usp. Raspored sestara, god. 1957.-2004.
[2] Usp. V. KOZINA, S. Alojzija Ćeškić (1927.-2005.), KZ 38 (2005.), str. 102-103; Oproštajni govor prov. predstojnice s. Jelenke Puljić; Riječi fra Vitomira Muse na dan pokopa s. Alojzije, ZP, br. 1(2005.), str. 37-38; Sjećanje sestara.