22. rujna 2025.
Rođena: 25. veljače 1927. u Mokrom/Široki Brijeg (BiH)
Novicijat: 7. listopada 1954. u Bijelom Polju (Potoci 1)
Prvi zavjeti: 8. listopada 1955. u Bijelom Polju (Potoci 1)
Doživotni zavjeti: 8. prosinca 1958. u Bijelom Polju (Potoci 1)
Preminula: 22. rujna 2018. u Širokom Brijegu
Sestra Alma ugledala je svjetlo dana 25. veljače 1927. godine u obitelji Ivana i Anice rođ. Musa u Mokrome, župa Uznesenja BDM Široki Brijeg. Na krštenju je dobila ime Mara. Kod kuće je završila četiri razreda osnove škole i do odlaska u samostan bila je dobra pomagačica roditeljima u kućnim i poljodjelskim poslovima.
Odgajana u kršćanskoj vjeri privlačila ju je misao na redovnički život i odlučila je posvetiti se Bogu. Želju je, zajedno sa sestrom blizankom Stanom (pok. s. Alojzijom), povjerila svojim roditeljima, od kojih nisu odmah dobile dopuštenje. Svoju su želju ostvarile desetak godina kasnije kada su dobile blagoslov od roditelja, najprije Mara, a godinu dana poslije i Stana.
Vrata samostana u Bijelom Polju otvorila su se s. Almi 26. lipnja 1953. godine kada je započela vrijeme kandidature. U postulaturu je primljena 20. ožujka 1954. godine. Pod Gospinim okriljem započela je svoj redovnički život, stupivši u prvi poslijeratni novicijat 7. listopada 1954. godine, kada je Crkva obilježavala 100. obljetnicu proglašenja dogme o Bezgrješnom začeću BDM. Prve privremene zavjete položila je 8. listopada 1955. godine, a doživotne 8. prosinca 1958. u Bijelome Polju. Gospa, kojoj se s. Alma uvijek s puno ljubavi i povjerenja utjecala, pratila ju je do kraja života. Okrijepljena svetim sakramentima, prešla je 'prag nade' u suton subotnjeg dana u 91. godini života i 64. redovništva. S. Alma je svoje zadnje zemno počivalište našla na širokobriješkom groblju Mekovac.
Svoje predanje Bogu i ljudima s. Alma je ostvarivala domaćinskim poslovima, ponajviše radom u kuhinji. Nakon položenih prvih zavjeta poslana je u franjevački samostan u Kreševo do 1957. godine. Nakon dvije godine provedene u franjevačkom samostanu u Mostaru, ponovno je otišla u Kreševo do 1966. godine. Potom sljedeće dvije godine u Dusini u Domu za djecu s posebnim potrebama (1966.-1968.). U Dusini je već bila i njezina sestra blizanka s. Alojzija od koje se u svim idućim premještajima nije više odvajala. Zajedno su od 1968. do 1981. provele u župnom stanu u Lepenici. U svoj rodni Široki Brijeg s. Alma prvi put je, kao redovnica, došla 1981. godine i zadržala se samo godinu dana. Potom je otišla u Čitluk do godine 1986., a onda se ponovno vratila na Široki Brijeg gdje je u sestarskoj zajednici provela ostatak svoga života.
Trudila se s. Alma raditi ne samo njezine redovite dužnosti i kućanske poslove. Prirođenom požrtvovnošću i dobrohotnošću susretala je sve koji su navraćali na mjesta njezinog službovanja. Nije žalila vremena za mlade i stare. Ministrantima i djeci koja su se zadržavala oko crkve pobuđivala je osjećaj za Boga i Crkvu. Da bi mogla dobro i blagotvorno djelovati te pomagati na razne načine, crpila je snagu iz molitve i čitanja vjerskoga štiva. Premda se njezin životni prostor postupno suzio na samostan, nije se prestala zanimati za život i rad Provincije. Rado je činila sve što je bilo u njezinoj moći ponajprije apostolatom molitve, prikazujući sve za dobrobit Crkve i cijeloga svijeta.
Neka joj Gospodin, kome je ovdje predala sav svoj život, daruje vječni život na nebesima!