S. Jeronima Anica Buntić

S. Jeronima Anica Buntić

21. studenoga 2023.

Rođena: 10. rujna 1883. Paoča/Gradnići
Novicijat: 15. kolovoza 1904., Maribor
Prvi zavjeti: 15. kolovoza 1905., Maribor
Preminula: 21. studenoga 1906., Mostar

S. Jeronima, krsnim imenom Anica, rođena je na Paoči u župi Gradnići, od roditelja Joze i Vide rođ. Zubac. Bila je nećakinja fra Augustina Zupca. On ju je pratio izbliza kroz njezin kratki redovnički život.

S. Jeronima stupila je u kandidaturu već 1900. i bila je prva koja je iz Hercegovine pošla u Maribor da tamo započne redovničku formaciju. U novicijat je stupila 15. kolovoza 1904. u Mariboru. Tom činu nazočio je i njezin ujak fra Augustin koji je u to vrijeme obavljao vizitaciju u talijanskoj franjevačkoj provinciji Genova.[1]

O polaganju prvih zavjeta s. Jeronime postoje različiti izvori. U Kronici materine hiše te u Kronici naših pokojnih sester[2] navodi se da je zavjete položila pred samu smrt. Držim ipak da je zavjete položila u Mariboru. Tome u prilog govori i dopis vrhovne predstojnice s. Stanislave Voh od 25. srpnja 1905. mariborskom biskupu u kojem navodi imena onih koje će stupiti u novicijat i polagati zavjete na blagdan Velike Gospe te godine. Među imenima novakinja za prve zavjete navodi se i ime s. Jeronime.[3] Jednako tako, u Personalstand des Bistumes Lavant za god. 1906. vidi se da je s. Jeronima na podružnici u Mostaru i tu stoji da je zavjete položila 15. kolovoza 1905. U svakom slučaju, ubrzo nakon položenih zavjeta vratila se u Mostar, već načeta zdravlja.

Kratko vrijeme svog redovničkog života s. Jeronima živjela je u predanosti, revnosti i samozataji. Tuberkuloza pluća slabila je njezin organizam iz dana u dan. Koncem srpnja 1906. pala je na bolesničku postelju i više se nije digla. Ta zadnja četiri mjeseca mnogo je trpjela. O njoj je zapisano da je „bolest podnašala uprav anđeoskom strpljivošću i s najvećom pobožnošću primala je po više puta sveto tielo iz ruku svoga dobroga ujaka preč. gosp. O. Fra Augustina Zubca na čijim je rukama ispustila evanđeosku dušu svoju“.[4]

Bilo je to 21. studenog 1906., a imala je samo 23 godine. Za malu zajednicu naših sestara u Mostaru, koja se jedva počela ukorjenjivati u novoj sredini (bilo ih je tada samo sedam), smrt s. Jeronime bila je zacijelo velik gubitak.

Pogreb je vodio fra Augustin Zubac, a sudjelovali su brojni franjevci iz mostarskog samostana zajedno s provincijalom fra Anđelom Nuićem, sestre milosrdnice sa svojim učenicima i dakako sestre iz Sirotišta s gojenicama i ne tako brojni građani. Tako malo ljudi iz grada na pogrebu nije samo za žaljenje, piše „Osvit“, nego je i izraz nezahvalnosti „jer školske sestre sv. Frane, osim što se muče oko odgoja i pouke naše najsiromašnije djece, idu skoro u svakom sprovodu naših pokojnika, a osobito onda kada su na koji sprovod pozvane“.[5]

S. Jeronima je pokopana na tzv. Novom rimokatoličkom groblju u Mostaru. Ono danas ne postoji jer je odlukom vlasti zatvoreno 1949. godine.[6] Posmrtni ostaci osoba tamo pokopanih, u narednom su periodu ekshumirani i preneseni manjim dijelom u groblje „Masline“ (ako se obitelj za to pobrinula, odnosno, ako su imali očuvane nadgrobne spomenike), a većim dijelom u zajedničku grobnicu (kosturnicu) na groblju Šoinovac. Tu su, među mnogim drugima, našli počivalište i zemni ostaci s. Jeronime.

S. Jeronima je prvo zrno pšenično naše Kongregacije palo u hercegovačku zemlju da donese s vremenom stostruk rod.


[1] Usp. Kronika materine hiše Šolskih sester v Mariboru, Ljubljana, 2007., str. 108.
[2] Usp. KROpok, br. 58
[3] Usp. ŠAM, F9, god. 1905.
[4] † Častna sestra Jeronima (Anica) Buntić, Osvit, Mostar, br. 92(1906.), str. 2.
[5] Isto
[6] Usp. Arhiv HFP: SP, sv. 165, f. 213

(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 11-12)

Pregledaj cjeli kalendar

https://ssf-mostar.com/