17. srpnja 2025.
Rođena: 31. siječnja 1896., Veliki Ograđenik/Čerin
Novicijat: 15. kolovoza 1918., Maribor
Prvi zavjeti: 15. kolovoza 1919., Maribor
Preminula: 17. srpnja 1921., Bijelo Polje
Sestra Brunoslava rođena je u Velikom Ograđeniku u obitelji Joze i Anice rođ. Barišić. Poput drugih djevojaka iz Hercegovine, kandidaturu je započela u Mostaru, a onda nastavila u Mariboru pripravu za novicijat. U novicijat je stupila 15. kolovoza 1919., u Mariboru, a godinu dana kasnije tamo je položila i prve zavjete.[1]
Odmah nakon svršenog novicijata i položenih prvih zavjeta s. Brunoslava (ili Bronislava, kako je pogrešno pisano u Mariboru), poslana je na podružnicu u Imotski gdje je stigla već 1. rujna. Radila je na vrtu. U Imotskom je ostala oko godinu dana. Za vrijeme boravka u Imotskom obnovila je i zavjete 15. kolovoza 1920. u Splitu[2]. Nedugo nakon obnove zavjeta, premještena je iz Imotskog u Bijelo Polje. Bila je uvijek krhkog zdravlja, sada već načetog i tuberkulozom. O njoj je zapisano kako je u bolesti „mirno in molče trpela“.[3] Od tuberkuloze je i umrla 17. srpnja 1921. u Bijelom Polju. Tu je i pokopana na sestarskom groblju Gruban.[4]
Kratki redovnički život provela je u poslu savjesna i cijelim bićem Bogu predana. Služila je zajednici ostavivši iza sebe svijetli trag.
[1] Usp. Kronika materine hiše, str. 336, 433.
[2] Usp. KROIm, god. 1919., str. 17; god. 1920. str. 18; APSplit, Svjedočanstvo položenih prostih zavjeta za jednu godinu, 1920.
[3] KROpok, br. 123.
[4] Nekrologij provincije
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 17.)