6. studenoga 2024.
Rođena: 6. rujna 1908., Dretelj/Čapljina
Novicijat: 19. ožujka 1930., Mostar
Prvi zavjeti: 20. ožujka 1931., Mostar
Preminula: 6. studenog 1932., Mostar
Kata s. Branimira jedna je i to starija od dvije sestre Vidić, (druga je s. Vjekoslava), članice naše provincije rođene u obitelji Vidaka i Ive rođ. Rebac iz Dretelja, župa Čapljina. U kandidaturu je primljena 28. kolovoza 1927. u Mostaru, a tri godine kasnije na blagdan sv. Josipa stupila je u novicijat. Zavjete je obnovila jednom, 20. ožujka 1932. također u Mostaru.
Izgledala je fizički jaka i otporna, ali ipak takva nije bila. Ubrzo nakon završenog novicijata počela je pobolijevati od tuberkuloze. I ona, kao mnoge druge sestre njezine dobi, podlegla je ovoj, tada neizlječivoj bolesti 6. studenog 1932. Prema Knjizi novicijata, prije smrti, na blagdan Svih svetih, položila je doživotne zavjete. Ovo, međutim, nije zabilježeno u Knjizi zavjetovanja.
Sestra Branimira iščekuje uskrsnuće mrtvih na groblju Gruban u Bijelom Polju gdje je pokopana.[1]
[1] Nekrologij provincije; Knjiga zavjetovanja I; Knjiga novicijata I.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 28.)