Temelji duhovnosti

Duhovni i molitveni život Školskih sestara franjevaka u početku se temeljio na tri sastavnice:

Crkvene odredbe i propisi općevažeći za sve ženske redovničke ustanove;
Pravilo III. samostanskog reda i Statuti iz Graza;
Molitvena praksa koju stvaraju prvi naraštaji sestara i koja se prenosi iz kuće matice u novoosnovane podružnice.
Crkveni dokumenti važni suza duhovni i molitveni život, posebice sakramentalni i liturgijski. Čitani su zajednički za stolom i po više puta. Statuti iz Graza dali su usmjerenje molitvenom životu Školskih sestara. Propisuju molitvu Marijinog oficija koliko god je moguće zajednički. Naglašavaju zajedničku molitvu kao napredak u krepostima i plodonosnom djelovanju. Potiču i na privatnu pobožnost krunice i Križnoga puta.

Razmatranje ima važno i istaknuto mjesto u molitvenom ritmu dana. Jednako značenje za duhovni život ima i šutnja neophodna za pravu pobožnost i očuvanje ljubavi među sestrama. Statuti imaju također propis o godišnjim duhovnim vježbama u trajanju od osam dana. Prve naše Konstitucije preuzele su sadržaj Statuta iz Graza. S vremenom su se ustalile i brojne druge pobožnosti i molitvene vježbe, zajedničke i privatne. Propisana je mjesečna duhovna obnova, uvedena Jutarnja i Večernja (molitva časova), pobožnost klanjanja pred Presvetim u određene dane.

Osim ovih pobožnosti bilo je i drugih vezanih za pojedina vremena crkvene godine (trodnevnice, devetnice, litanije…). S vremenom se broj usmenih izvanliturgijskih molitava prekomjerno umnožio. Nakon II. svjetskog rata sveden je na manji broj. Zadržane su one molitve koje imaju najdulju tradiciju u Družbi. Razne pobožnosti održavane su do našega vremena i njihov odjek nalazimo i u našim najnovijim obnovljenim Konstitucijama i molitvenicima.

Danas je kao i uvijek okosnica molitvenog dana: Euharistija – Časoslov – Razmatranje – Šutnja.

Duhovnost danas

Početne temeljne sastavnice duhovnog i molitvenog života utkane u Družbu Školskih sestara franjevaka važne su niti i u današnjoj duhovnosti koja proučava i prati suvremene smjernice Crkve, posebice Družbe za ustanove posvećenoga života i Družbe apostolskoga života, franjevačke duhovnosti, smjernice i odredbe Vrhovne uprave.

U početnome odgoju, kroz kandidaturu, postulaturu, novicijat i juniorat, odgajanice se nastoji upoznati s karizmom Zajednice i njezinom duhovnosti. Redovnički odgoj ima voditi osobu duhovnoj zrelosti pomažući joj u otkrivanju i što potpunijem ostvarivanju poziva koji je Bog upisao u njezino biće. Novicijat se uvijek smatra najvažnijim odgojnim razdobljem jer se temelji na proučavanju Svetoga pisma, crkvenih dokumenata, teologije redovničkoga života, franjevačke duhovnosti te duha apostolata naše Ustanove. Novicijat završava zavjetovanjem – privremenim, a onda doživotnim.

Zavjetovanjem evanđeoskih savjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti, redovnica odgovara na Božji poziv i stavlja se u Božju službu. Zavjetom redovničke čistoće sestra se potpunije posvećuje službi Božjoj, odriče se bračnoga života kako bi svim srcem ljubila Krista i velikodušno se posvetila službi bližnjega. Zavjetom redovničkoga siromaštva sestra nastoji slijediti siromašnoga Krista. Svojom nenavezanošću na prolazna dobra oprimjeruje da svi putujemo prema nebeskoj domovini. Zavjetom redovničke poslušnosti sestra posvećuje svoju volju i samu sebe Bogu, ulaže snage razuma i volje, darove naravi i milosti u ispunjavanju dužnosti koje su joj povjerene te tako sudjeluje u Božjem planu spasenja.

Da bi sestra mogla biti i ostati vjerna zavjetima, potrebna joj je trajna formacija – duhovna i stručna. Duhovno, stručno usavršavanje treba pomoći u izgradnji što cjelovitijeg redovničkoga života koji, samo ako je cjelovit, može osvajati i usrećivati. U tu svrhu su i duhovne vježbe i obnove, seminari, ”drugi novicijat”, priprave za obljetnice i različiti skupovi duhovnoga sadržaja u vidu trajnoga odgoja.