Početne temeljne sastavnice duhovnog i molitvenog života utkane u Družbu Školskih sestara franjevaka važne su niti i u današnjoj duhovnosti koja proučava i prati suvremene smjernice Crkve, posebice Družbe za ustanove posvećenoga života i Družbe apostolskoga života, franjevačke duhovnosti, smjernice i odredbe Vrhovne uprave.

U početnome odgoju, kroz kandidaturu, postulaturu, novicijat i juniorat, odgajanice se nastoji upoznati s karizmom Zajednice i njezinom duhovnosti. Redovnički odgoj ima voditi osobu duhovnoj zrelosti pomažući joj u otkrivanju i što potpunijem ostvarivanju poziva koji je Bog upisao u njezino biće. Novicijat se uvijek smatra najvažnijim odgojnim razdobljem jer se temelji na proučavanju Svetoga pisma, crkvenih dokumenata, teologije redovničkoga života, franjevačke duhovnosti te duha apostolata naše Ustanove. Novicijat završava zavjetovanjem – privremenim, a onda doživotnim.

Zavjetovanjem evanđeoskih savjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti, redovnica odgovara na Božji poziv i stavlja se u Božju službu. Zavjetom redovničke čistoće sestra se potpunije posvećuje službi Božjoj, odriče se bračnoga života kako bi svim srcem ljubila Krista i velikodušno se posvetila službi bližnjega. Zavjetom redovničkoga siromaštva sestra nastoji slijediti siromašnoga Krista. Svojom nenavezanošću na prolazna dobra oprimjeruje da svi putujemo prema nebeskoj domovini. Zavjetom redovničke poslušnosti sestra posvećuje svoju volju i samu sebe Bogu, ulaže snage razuma i volje, darove naravi i milosti u ispunjavanju dužnosti koje su joj povjerene te tako sudjeluje u Božjem planu spasenja.

Da bi sestra mogla biti i ostati vjerna zavjetima, potrebna joj je trajna formacija – duhovna i stručna. Duhovno, stručno usavršavanje treba pomoći u izgradnji što cjelovitijeg redovničkoga života koji, samo ako je cjelovit, može osvajati i usrećivati. U tu svrhu su i duhovne vježbe i obnove, seminari, ”drugi novicijat”, priprave za obljetnice i različiti skupovi duhovnoga sadržaja u vidu trajnoga odgoja.