Na spomendan Blažene Djevice Marije od Krunice, 7. listopada 2023., stotinjak je sestara s redovničkim pomlatkom Provincije pohrlilo Gospi na Široki Brijeg gdje je upriličena prva mjesečna duhovna obnova sestara u ovoj školskoj godini.
Hodočasnički je dan započeo meditacijom i molitvom na mjestu mučeničke smrti širokobrijeških fratara nakon čega su se sestre, prebirući zrnca krunice i moleći Zdravomarije, uputile prema župnoj crkvi Uznesenja BDM.
Nakon molitve Trećega časa provincijska predstojnica s. Franka Bagarić pozdravila je sestre izražavajući zahvalnost za gostoljubivost Brijega i samostanskog bratstva koje svake godine iznova širom otvara vrata crkve i samostana i gdje se sestre osjećaju kod kuće. Istaknula je da se nalazimo u godinama velikih franjevačkih obljetnica i da ove godine slavimo 800 godina od prvih jaslica: „Zašto je Franjo pravio jaslice? Htio je svratiti pozornost na put po kojem Sin Božji opljenjuje samoga sebe postajući čovjekom, birajući krajnje siromaštvo, jednostavnost i poniznost. Ovome putu dolaska Sina Božjega Marija postaje poslužiteljica. Ona je nadahnuće Crkvi, sv. Franji, svima nama.“
U samostanskoj dvorani s. Franka pozdravila je fra Stipana Klarića, gvardijana u Franjevačkom samostanu u Slanom koji je sestrama imao nagovor na temu dana „Marijino siromaštvo – nadahnuće franjevačkoj karizmi“. Izložio je najprije što o siromaštvu govori Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, što Isus govori o siromasima. Zatim je protumačio Marijin hvalospjev Veliča: „U njemu je sažeto sve što u Starom zavjetu teži prema ispunjenju, ali se u njemu nalazi i temelj za duhovni rast novoga Božjega naroda. … U prvom dijelu (46-50) Marija je usredotočena na veliku milost koju joj je Bog iskazao i zato ga zanosnom pjesmom slavi. U drugom dijelu pak ona svoj osobni događaj smješta u okvire povijesti svoga izraelskog naroda i daje mu dublje teološko tumačenje. Koliko se Marija osjeća uronjenom u starozavjetnu vjeru slugu ili siromaha Božjih i u isto se vrijeme smatra predstavnicom novoga naroda Božjega govori nam redak 48: što milostivo pogleda na neznatnost službenice svoje, gle, odsad će me evo svi naraštaji zvati blaženom. Ovdje nije riječ o poniznosti u etičkom smislu, nego u teološkom smislu. Jer u izrazu neznatnost, ne krije se nikakav Marijin niski socijalni status ili materijalno siromaštvo, nego izabrani stav malenosti i siromaštva pred Bogom koji resi pravoga biblijskoga vjernika.“
Potom je govorio o Franjinom razumijevanju siromaštva, koji u svojim brojnim tekstovima govori o „siromaštvu Gospodina našega Isusa Krista i njegove majke“, o siromašnom životu Sina Božjega kakvim ga je otkrio kroz siromašnog brata i kakvim ga je dokučio u evanđelju, siromaštvu koje želi nasljedovati. „Dva su ključna novozavjetna mjesta kroz koja Franjo promatra Isusov život kroz prizmu siromaštva: Betlehem i Kalvarija. Jaslice mu govore o neimaštini svete Djevice, dok mu Kalvarija pokazuje siromaštvo koje prati Gospodina sve do križa, toga misterija ispražnjenja. To otajstvo Franjo neprestano pronalazi u Euharistiji, gdje „Sin Božji svaki se dan ponizuje kao kad s kraljevskih prijestolja dođe u utrobu Djevičinu, svaki dan dolazi k nama sam se očitujući poniznim“. Stoga „slijediti stope i nauk“ Isusa Krista znači prigrliti njegovo siromaštvo. U Posljednjoj volji danoj svetoj Klari veli: „Ja mali brat Franjo, hoću nasljedovati život i siromaštvo svevišnjega Gospodina našega Isusa Krista i njegove presvete Majke i ustrajati u njemu do svršetka. Molim i vas, gospođe svoje, i savjetujem vam da uvijek živite u tom presvetom životu i siromaštvu, I veoma se čuvajte da se nikad nipošto po čijoj pouci ili savjetu od njega ne udaljite“.
Nadalje je fra Stipan spomenuo i grijeh protiv siromaštva odnosno neovlašteno prisvajanje dobara koja čovjek prima od Boga, bilo materijalnih bilo nutarnjih, nadnaravnih. „U 28 Opomena nema ni jedne koja bi govorila o materijalnom siromaštvu. Nije bilo potrebno Franjinim vitezovima siromaštva govoriti o odjeći, hrani i nastambama… no definitivno je bila muka poučiti sve slobodi srca za nutarnje odvajanje od izvanjskih i nutarnjih dobara… Franjino razumijevanje siromaštva prožeto je eshatološkim ozračjem. Manji je brat pozvan i poslan ići po svijetu bez stalnog boravišta, bez ičega što bi ga zadržalo ovdje na zemlji jer ima pogled upravljen prema zemlji živih“, kazao je između ostaloga fra Stipan.
Nakon pokorničkog bogoslužja, kojemu je i nagovor poslužio kao svojevrstan ispit savjesti, sestre su imale prigodu za sakrament pomirenja a u podne su se opet okupile u crkvi gdje je fra Stipan predslavio euharistiju.
Za vrijeme objeda sestrama se pridružio širokobriješki gvardijan i župnik fra Ivan Marić.
U popodnevnim satima sestre su se uputile na Bile gdje su posjetile Groblje mira. Domaćin i tumač bio je fra Miljenko Mića Stojić, koji je sestrama predstavio projekt memorijalnog centra od ideje do ostvarenja. Govor je popraćen molitvom i paljenjem svijeća kod križa pokojne sestre Regine Milas (1945.) i za sve pokojne žrtve svih totalitarizama čija su imena upisana ili se još ispisuju i svoje će mjesto naći u Groblju mira.
