Na liturgijski spomen sv. Klare Asiške, 11. kolovoza 2023., u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, nakon zakonom predviđenog vremena početne formacije i intenzivne jednomjesečne duhovne priprave, doživotne zavjete položile su s. Arkanđela Jurčević (župa sv. Mihovila Arkanđela, Tomislavgrad), s. Marija Rita Budimir (župa Bezgrešnog začeća BDM, Posušje), s. Magda Glibić (župa sv. Marka, Cim/Mostar), s. Monika Ćorić (župa sv. Luke, Ilići/Mostar) i s. Marija Ivana Boban (župa sv. Petra i Pavla, Mostar).
Euharistijsko slavlje s obredom zavjetovanja predvodio je mjesni biskup mons. Petar Palić u zajedništvu s dvadesetpetoricom svećenika i uz asistenciju ministranata i bogoslova, biskupijskih i franjevačkih. Osim redovničke obitelji među pukom u crkvi bile su nazočne obitelji te rodbina i prijatelji zavjetovanica prateći ih svojom molitvom da brižljivo poput mudrih djevica u svoje svjetiljke nadolijevaju ulje revne ljubavi i da redovničko posvećenje u njima poveća onu svetost na koju su po krštenju pozvane.
Dok je sestarski zbor pjevao ulaznu pjesmu, u prvostolnu su crkvu, s upaljenim svijećama, ušle sestre zavjetovanice u pratnji provincijske predstojnice s. Franke Bagarić i odgajateljice juniorki s. Slavice Barbarić te predsjedatelja slavlja, svećenika i poslužitelja.
Nakon službe čitanja o. Biskup postavio je zavjetovanicama nekoliko upita o pripravnosti na posvećenje Bogu i nastojanja oko savršene ljubavi u ovoj redovničkoj obitelji. Potom je izrekao prigodnu homiliju, zahvaljujući zavjetovanicama na „velikodušnom odgovoru na Gospodinov poziv na posvećeni život kroz koji nastojite uzveličati „karakteristične crte Isusa, čistog, siromašnog, poslušnog” i učiniti ih kroz svoje živote neprestano vidljivima usred svijeta“. Obraćajući se zavjetovanicama o. Biskup je, između ostaloga, govorio o pozivu i posvećenju sv. Klare, o posvećenom životu kao traženju Boga, odluci da se Boga ljubi iznad svega, da se cijelim bićem pripada Gospodinu i surađuje s njime u poslanju naviještanja i življenja njegova Evanđelja, da poput trsa i loze ostanu u njemu i on u njima i da se nikada ne zadovolje osrednjošću.
Stavljajući zavjetovanicama Mariju kao uzor posvećenoga življenja o. Biskup je istaknuo: „Drage sestre, znakovito je da svoje doživotne zavjete polažete na spomendan sv. Klare, u devetnici pred svetkovinu Velike Gospe, u katedrali Marije, Majke Crkve čiji će vam zagovor pomoći da ustrajete u zavjetima koje danas polažete. Upravo ti zavjeti omogućuju vam kao posvećenim ženama da nasljedujete kreposti Marijina srca i vjerno služite Gospodinu u njegovoj Crkvi. Marijin život može se sažeti u četiri riječi iz Evanđelja. Prva riječ je „Fiat – Neka mi bude“, to je Marijino „da“ na prijedlog koji joj je Bog dao preko anđela Gabrijela. Druga riječ je „Magnificat“ – „Veliča duša moja Gospodina“. „Magnificat“ opisuje Marijin odgovor na Božju milost na djelu u njezinu životu. Zatim, treća riječ, „Conservabat“ – Marija je čuvala sve te događaje, razmišljajući o njima u svom srcu; i posljednja riječ, „Stabat“, koja opisuje kako Marija vjerno stoji u podnožju križa gledajući svoga Sina kako umire za čovječanstvo. Ove riječi postavljaju obrazac koji svatko od nas treba slijediti u vlastitom životu. I mi smo pozvani reći „Da“ Božjem planu za naše živote, a naš odgovor na taj plan koji se konkretno živi u našim životima također treba „veličati Gospodina“. I mi trebamo održavati Riječ živom u našim srcima, razmišljajući o stvarima koje je Bog učinio za nas; i stajati uz Krista, posebno stajati uz njega u siromasima, patnicima, progonjenima…
Drage sestre – zaključio je o. Biskup – u ovoj euharistiji molimo za vas da svoje zavjete živite u svim okolnostima i u sve dane svoga života. Ako svoj pogled usredotočite na Isusa i Mariju, budite sigurne da ćete imati sretno i blagoslovljeno putovanje. Ako izgubite taj fokus, neizbježno će vas progutati brige ili bitke ili frustracije ili zbunjenosti“.
Nakon homilije uslijedio je obred polaganja doživotnih redovničkih zavjeta koji se sastoji od pjevanja litanija i molitve Crkve nad zavjetovanicama dok one činom prostracije očituju vlastitu nedostojnost pred Svemogućim, posvemašnju nesposobnost da vlastitim snagama spoznaju veličinu svoga poziva i poslanja. Potom su u ruke provincijske predstojnice s. Franke i u nazočnosti dviju svjedokinja položile zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće, a svoje predanje potvrdile su potpisivanjem obrasca zavjetovanja. Na koncu obreda primile su prsten, vanjski znak doživotnog posvećenja i vjernosti Kristu Zaručniku. Činom polaganja zavjeta ove su naše sestre u potpunosti pritjelovljene redovničkoj obitelji Školskih sestara franjevki ili, kako je izjavila provincijska predstojnica, da im je „u ovoj redovničkoj obitelji od sada s nama sve zajedničko“.
Na koncu misnoga slavlja provincijska predstojnica s. Franka čestitala je zavjetovanicama s poticajnim mislima i pozivom da svoj pogled usmjere na Mariju. „Marijin stav „Neka mi bude po riječi tvojoj!“ (Lk 1, 38), to jest rečenica koju ste uzele za svoju misao vodilju, prekretnica je vjekova i nagovještaj novog, boljeg svijeta s Isusom Kristom. Njeno pouzdanje u Boga je ispred svih nesigurnosti, strahova, upitnika i to je pouzdanje početak boljeg svijeta. Sigurna je da će s Gospodinom sve biti dobro. Evo mudrog stava kojeg nas Marija uči, kako pravo živjeti unatoč svim poteškoćama koje život donosi. Jer poteškoća će uvijek biti i tek što jedna nestane druga se pojavi – a vaš odgovor na sve neka bude: Evo me „Neka mi bude po tvojoj riječi“.
Drage sestre – potaknula ih je s. Franka – opetovanjem Marijinog stava spremnosti i otvorenosti neka Bog u dubini vaše duše čini sve novo. Neka vam ovaj stav bude ključ očitovanja raspoloživosti na Gospodinov zov, a Marijin divni primjer neka vam bude stalno pred očima i u srcu jer to je najveća hvala koju Bogu možete dati.“
S. Franka je također čestitala i zahvalila roditeljima i obitelji sestara za ljubav i brigu kojom prate ove naše sestre i cijelu našu Zajednicu.
Nakon euharistijskoga slavlja svečanost se nastavila u katedralnoj dvorani u radosti zajedništva sestara i uzvanika, blagovanjem, pjesmom i čestitkama doživotno zavjetovanim sestrama. Na koncu su riječi zahvalnosti nazočnima uputile i slavljenice.
