Bijelo Polje: Duhovna obnova za sve sestre Provincije

Zadnjega dana duhovnih vježba, 20. svibnja 2023., upriličena je zajednička duhovna obnova za sve sestre Provincije u samostanu sv. Franje u Bijelom Polju. Sudjelovalo je oko 120 sestara.

Program duhovne obnove započeo je meditacijom u perivoju sv. Franje. Ovo uobičajeno svibanjsko okupljanje uvijek je zahvalni spomen na izlazak posljednjih sestara iz Bijeloga Polja u Domovinskom ratu (17. svibnja), prigoda u kojoj uzdižemo hvalu Bogu za dar života i ponovnog povratka u Bijelo Polje.

Nakon molitve Trećega časa uslijedio je nagovor o. Damjana Kružičevića, OSB. Tema nagovora bijaše svibanjska: Marija – zrcalo vedrog lica Crkve, a o. Damjan je izložio na što nas potiče Marijin primjer života i kako to živjeti u otajstvu naše svakodnevice. Marijino lice, Marijina ikona ocrtana je Svetom Pismu, u liturgijskom životu i tradiciji Crkve, prisutna je u duhovnosti Bogu posvećenih osoba. Kao što smo po krštenju i zavjetima, istaknuo je o. Damjan, pozvani biti bogoliki, kristoliki, tako smo pozvani biti i marioliki – imati i nositi utisnut Marijin lik u našemu srcu – životom i djelima zaživjeti ono što je bio njezin život poniznosti, posluha, odgovornosti, jednostavnosti, služenja, velikodušnog pripadanja Bogu i bližnjima.

Potom je kroz nekoliko evanđeoskih slika govorio o Marijinoj prisutnosti u Isusovu i našemu životu. Marija u Nazaretu ikona je srca koje sluša i stavlja na raspolaganje Bogu u stavu svetopisamskog posluha: slušati, čuti i poslušati. Marija u Gorju lice je i oko duše spremno pohitati ususret bližnjima, stavlja se na raspolaganje čovjeku. Marija u Hramu postaje ikona Crkve zahvalne, Crkve koja prinosi, a po Mariji i svatko od nas bi trebao postati takva ikona, takvo srce, zahvalno i svjesno da je svaki dar od Boga i da je ono što mi činimo samo uzdarje. Nakon dvanaest godina Marija i Josip opet su u istom Hramu i traže Isusa. Ovo je slika Crkve Bogotražiteljice i definicija svakog kršćanina. Marija u Kani slika je Crkve koja pažljivo gleda stvarnost, Crkve moliteljice. Govorio je dalje o ikoni Marije na putovima Galileje u pratnji Isusa i njegovih učenika, hodočasnice u vjeri, o Mariji pod križem Isusovim, novoj Evi pod novim stablom života, o Mariji Velike subote, kako tumače sveti oci prvoga stoljeća, u čijem je tabernakulu srca preživjela vjera Crkve. Zatim o slici Marije uskrsnog jutra i na koncu evanđelja govore o Mariji s apostolima u dvorani Duhova, jednodušno postojanih u molitvi. Molimo da nas dodirne evanđeoska stvarnost, koju je živjela Presveta Djevica Marija, zaključio je o. Damjan, i da cijela Crkva i svaka od vas može biti vedro lice preobraženo Kristom, pokazujući kako je u naše srce utisnuta ikona Kristova i kako je za nas, kao i za Mariju, živjeti Krist.

Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli predvodio je o. Damjan u zajedništvu s fra Filipom Sučićem i don Ivanom Vukšićem, koji su za ovu prigodu sestrama bili na raspolaganju za sakrament pomirenja.

U popodnevnom dijelu duhovne obnove još jednom smo se prisjetili važnih obljetnica za našu Družbu tijekom prošle godine. Družba je 1922. dobila „Decretum laudis“ i postala redovnička ustanova papinskog prava te je podijeljena na provincije. Kongregacija za redovnike krajem iste godine odobrila je prve konstitucije Družbe. O životu zajednice bez vlastitih Konstitucija, o važnosti koje one imaju za svaku redovničku ustanovu, za njezin unutarnji život i djelovanje, te o tegobnom putu njihova nastajanja i usvajanja opširnije je izložila s. Natalija Palac.

https://ssf-mostar.com/