Na blagdan Rana sv. Franje, 17. rujna 2022. godine, u samostanu sv. Franje u Bijelome Polju naša je novakinja s. Ružica Džolan obukla redovničko odijelo i položila Prve privremene zavjete.
Euharistijsko slavlje s obredom zavjetovanja predvodio je don Željko Majić, ravnatelj Caritasa Mostarsko-duvanjske biskupije u zajedništvu sa trojicom svećenika koji su došli zajedno sa s. Ružicom podijeliti ovaj radosni događaj. Osim sestara Provincije na sv. misi i obredu zavjetovanja sudjelovala je i njezina obitelj, rodbina i prijatelji. Kapelu su ispunjali gromki zvuci prigodnih pjesama kojima je sestarski zbor animirao euharistijsko slavlje.
Poslije navještaja Evanđelja uslijedio je čin prozivanja izabranice za prve zavjete. Potom je predsjedatelj slavlja izrekao prigodnu homiliju temeljeći je, između ostaloga, i na poruci blagdana Rana sv. Franje. Kao što je sveti Franjo Božjim darom i zapaljen serafskim žarom „stupao putovima uzvišenog siromaštva i poniznosti postigao vrhunac evanđeoskog savršenstva“ i bio „označen svetim ranama i u njima nam dao sliku raspetoga Isusa, našega Gospodina“, tako je don Željko pozvao i s. Ružicu da uvijek bude svjesna da je od Boga ljubljena, da se zaljubi u Križ Kristov i živi u poniznosti srca. Utječući se Gospodinu molio je da sa njezina života skine plašt grimiza i ovozemaljskoga blještavila i obuče je u poniznost. A kad dođu mačevi boli, žalosti da ne klone, nego da, poput Marije, zagledana u Gospodina, u snazi vjere i poniznosti, opredijeljenosti za Evanđelje i služenje nadvlada sve protivštine i križeve ovoga života. I da u njoj plamti žar Božje ljubavi i da svima bude objava milosrđa Božjega.
Nakon homilije nastavljen je obred polaganja zavjeta. Predsjedatelj slavlja i obreda izmolio je potom molitvu za Božju pomoć zavjetovanici, a zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće na godinu dana, u nazočnosti dviju svjedokinja i prisutne zajednice vjernika, s. Ružica je položila u ruke provincijske predstojnice s. Franke Bagarić. Prema obredniku polaganja zavjeta uslijedila je i dodjela znakova zavjetovanja – koprene, trnovog vjenčića i Pravila Družbe. Obred je završio molitvom vjernika, a sv. misa nastavljena euharistijskom službom.
Prije završnog blagoslova s. Ružici čestitala je provincijska predstojnica s. Franka. Uz riječi zahvalnosti don Željku na predvođenju euharistije i obreda zavjetovanja kao i svima koji su novozavjetovanicu pratili do ovoga časa s. Franka joj je, između ostaloga, uputila i poticajne riječi: „Božji poziv tebi nezasluženi je dar njegove inicijative ljubavi koja želi ispuniti svetište tvojega života…“ Navodeći geslo njezinih zavjeta „On je Bog moj, njega ja ću slaviti (Izl 15, 2), s. Franka je kazala: „Ako želimo životom slaviti Boga, ljudi neće gledati u smjeru u kojem upiremo svoj prst, oni će gledati nas, naš život, naše riječi, naša djela. To je i najveća potreba današnjice: biti svjedok riječima i djelima, davati svjedočanstvo života ispunjeno zanosom i snagom Duha Svetoga… I slaviti Boga u svim okolnostima. Kad budeš pod teretom odgovornosti, čežnja za Bogom će te preobražavati. Kad budeš opterećena stresom i životnim borbama, čežnja za Bogom će te izbaviti od straha. Kad budeš sretna i uspješna, čežnja za Bogom će te prizivati na poniznost i skromnost. Stoga neka čežnja za Bogom bude u dubini tvoga odnosa prema svemu što ti u životu dolazi ususret, čak i kad ne razumiješ ono što on dopušta. A ova čežnja najpouzdanije se stječe u samoći s Gospodinom i najsigurnije provjerava kroz zajedništvo u zajednici…“
Radost sa s. Ružicom zbog ovog odvažnog koraka predanja i posvećenja Bogu uz srdačne čestitke podijelile su sestre i njezina obitelj, a zajedničko druženje nastavilo se kod stola u samostanskom blagovalištu.
šsf-mostar