U samostanu sv. Franje u Bijelom Polju 14. svibnja 2022. godine upriličena je završna duhovna obnova za sve sestre Provincije. Okupilo se više od stotinu sestara.
Ovo uobičajeno svibanjsko okupljanje ove se godine odvijalo u znaku dviju obljetnica. Trideset je godina nakon što je neprijatelj provalio u našu baštinu, oskvrnuo sveti Hram i samostan pretvorio u ruševine (usp. Ps 79, 8). Spomen na izlazak posljednjih sestara iz Bijeloga Polja u Domovinskom ratu (17. svibnja) prigoda je da uvijek iznova zahvaljujemo Bogu na daru života. Njegovom dobrotom vratile smo se u Bijelo Polje i obnovile hram i samostan, obnovile nadu. Druga važna obljetnica, kojoj idemo ususret, 90. je obljetnica osnutka provincije (1932. – 2022.).
Prigodno je na Marijin Veliča uvodnu meditaciju i molitvu napisala s. Leopoldina Kovačević, a sve smo okupljene pred Gospinom špiljom, netaknutom usred svih ratnih strahota, s Marijom veličale Gospodina… „po dolasku prvih sestara iz Slovenije na ovo hercegovačko tlo…, po biskupu fra Paškalu Buconjiću, koji sestrama otkri Božju volju. Bog i čovjek pozivaju: „Dođite, sestre, budite majke napuštenima, kruh gladnima, slovo nepismenima, a evanđelje svima.“ … Spominjući se tog povijesnog hoda Provincije, pohodile smo naše groblje Gruban i u molitvi se sjetile svih sestara čijim je životom i umiranjem, velikodušnim predanjem Bogu i služenjem bližnjemu blagoslovljena ova Provincija.
Potom je uslijedio program u dvorani Duhovnog centra „Biskup fra Paškal Buconjić“ gdje je sve okupljene pozdravila provincijska predstojnica s. Franka Bagarić.
U nizu ovogodišnjih tema mjesečnih duhovnih obnova prebirale smo duhovnu i povijesnu baštinu naše Provincije, propitkujući način života i vjernosti izvornoj karizmi Družbe. A za ovu prigodu s. Natalija Palac priredila je i izložila predavanje o temi „Produbljenim shvaćanjem karizme prema jasnijoj budućnosti“. Između ostaloga govorila je o karizmi općenito, o karizmi redovništva i karizmi utemeljitelja te o dinamičnoj i kreativnoj vjernosti s obzirom na karizmu. Potom je izložila oznake karizme naše Družbe i pojasnila čemu potreba produbljenog poznavanja vlastite karizme i baštine kao i interpretacije karizme u našemu „danas“, naglašavajući pritom polazišta kojima se treba voditi kako bismo karizmu i danas živjele kao nadahnuće: askeza zajedništva, vjernost, prilagodba, kreativnost, „sveti nemir“, spremnostpokrenuti se – „smotati šator“. Zaključila je s pitanjem funkcionirati ili svjedočiti, činiti ili biti: „Svjedočenje, navješćivanje i utjelovljenje Kraljevstva Božjeg, naviještanje Radosne vijesti osobnim i zajedničkim životom te sudjelovanje u apostolskom poslanju Crkve danas, ne mora nužno prolaziti kroz neprestano održavanje nekih naših oblika služenja, stila života i djelatnosti koje je vrijeme pregazilo. Povratak izvoru iz kojeg smo rođene kao Ustanova, ponovno sagledavanje izvornog nadahnuća – karizme, korijena vlastitog identiteta, hranit će naš život i djelovanje u ovom našem danas. Otvorit će putove nove plodnosti neovisno o našem broju i djelatnim mogućnostima.“
S. Natalija je u predvorju samostanske knjižnice pripremila i prigodnu izložbu povijesnih dokumenata tegobnog puta i nastajanja Provincije u Hercegovini te fotografija i albuma što sestre uvijek privuče na razgledavanje i oživljavanje uspomena.
U popodnevnim satima, u rekreativnom dijelu programa, najmlađe su izvele scenski prikaz ključnog trenutka osnivanja Provincije pod naslovom „Božja stvar“, spominjući se tako suputnika i dobročinitelja biskupa fra Alojzija Mišića, ondašnje časne majke s. Angeline Križanič te skupine hercegovačkih sestara okupljenih oko s. Gertrude Neuwirth.
Dan duhovne obnove završio je Euharistijskim slavljem u samostanskoj kapeli koje je predvodio je fra Stanko Ćosić.
šsfkk-mostar