O Spomenu svih pokojnih članova Franjevačkih redova, 3. studenoga 2021., slavljena je sveta misa za pokojne sestre Provincije, koje su od svoga dolaska u Hercegovinu do danas pokopane na raznim ovozemnim počivalištima.
Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli sv. Franje u Bijelome Polju predvodio je biskup u miru mons. dr. Ratko Perić, a suslavili su don Ante Luburić, biskupski vikar za Trebinjsko-mrkansku biskupiju i bjelopoljski župnik don Rajko Marković. Osim sestara Provincije na sv. misi je u velikom broju sudjelovala i rodbina pokojnih sestara te župljani Bjelopoljci.
„U svjetlu proslave Svih Svetih i Dušnoga dana, kada se na poseban način očituje „općinstvo svetih“ odnosno životno zajedništvo hodočasničke zemaljske Crkve i vječne nebeske Crkve, okupljeni smo i mi danas u posebnom sjećanju i molitvi za duše naših preminulih sestara, u sjeni, rekla bih, jedinstvenog groblja, na našemu Grubanu. Idući ususret 90. obljetnici Provincije jednostavni nam humci i ispisana imena sestara govore o povijesti ‘Božjega hoda s nama’, o stvarnosti koja se nastavlja, a mi smo njezini sudionici“, istaknula je provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina na početku euharistijskoga slavlja, zahvaljujući o. Biskupu i svima nazočnima za dolazak i molitveno zajedništvo za pokojne sestre.
Otac Biskup u homiliji je, između ostaloga, govorio o tri prilike kad je Isus plakao tijekom svog života, tri događaja koji su dotakli Isusovo srce, kako nam donose evanđeoski izvještaji. Kada i zašto Isus plače? Prvi put plače na grobu preminulog prijatelja Lazara (Iv 11, 35). Isus suosjeća sa svojim prijateljima, „plače sa zaplakanima“. Drugi put Isus plače nad Jeruzalemom (Lk 19, 41) zato što nije upoznao „čas pohođenja“, nije se odazvao na njegove pozive da čuje njegovu riječ. Plače zbog zatvorenosti našega srca, što ne želimo slušati. Treći put zaplakao je Gospodin pred svoju smrt. Plakao je dok se njegova ljudska narav nije podložila volji Očevoj. Isus s prijateljima, Isus s narodom i Isus pred samim sobom… Neka nam se smiluje! – zaključio je o. Biskup.
Zbog kišnog jesenskog vremena nije bilo moguće slaviti sv. misu ni zajednički pohoditi sestarsko groblje, ali su i sestre i rodbina, unatoč nevremenu, obišli grobove svojih dragih, pomolili se i zapalili svijeću.
Od 1918. godine uz samostan u Bijelome Polju nalazi se sestarsko groblje Gruban gdje dosad počivaju tijela 154 sestre. U grobljima Srebrenica u Međugorju i Mekovac u Širokom Brijegu te na ostalim grobištima u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji počivaju još 43 sestre.
