Na liturgijski spomen sv. Klare Asiške, 11. kolovoza 2021., u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru naših je pet sestara položilo doživotne zavjete. S. Ivana Džeba, s. Marija Puljić, s. Katarina Raič, s. Jelena Hrkać i s. Monia Ljubić obećale su da će u redovničkoj obitelji Školskih sestara franjevki cijeli svoj život živjeti u siromaštvu, poslušnosti i čistoći. Proslavi doživotnih zavjeta prethodio je jednomjesečni program duhovne priprave.
Euharistijsko slavlje s obredom zavjetovanja predvodio je fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. U zajedništvu oko oltara bilo je trideset svećenika. Svojom molitvom i nazočnošću slavlje su uz sestre iz redovničke obitelji, uzveličali roditelji i rodbina zavjetovanica. Liturgiju su pjesmom, ministriranjem i tumačenjem obreda animirale sestre i braća franjevci.
Dok je sestarski zbor pjevao ulaznu pjesmu, u svetište su s upaljenim svijećama ušle sestre zavjetovanice u pratnji provincijske predstojnice s. Zdenke Kozina i odgajateljice juniorki s. Slavice Barbarić te predsjedatelja slavlja i ostalih svećenika.
Nakon službe čitanja o. Provincijal je izrekao prigodnu homiliju i tumačeći evanđeoski ulomak istaknuo što je volja Očeva – biti loza na trsu Kristovu i donositi plodove… Svetost na koju su pozvani svi ljudi može se ostvariti u svakom zvanju, ali najsigurnije i najbolje u zvanju u koje nas Bog zove. Redovnici i redovnice pozvani su se ostvarivati u samostanskome životu, a okosnica redovničkoga života su tri zavjeta: siromaštvo, čistoća i poslušnost, koji trebaju zahvatiti čitavo biće, cijeloga čovjeka. Potom je o. Provincijal govorio pojedinačno o zavjetima, kako su ih tumačili i živjeli sv. Franjo i sv. Klara i kako ih i mi trebamo shvaćati i opsluživati. „Za svaku redovničku zajednicu radostan je i blagoslovljen događaj kad vidi da joj se pridružuju mlade snage koje odlučno pristupaju konačnom odabiru svoga redovničkoga poziva… Drage sestre, kandidatice za doživotne zavjete, zaključio je o. Provincijal, želim da uvijek budete radosne u svojim zavjetima jer ako radost ostane na vašem licu, bit će to znak da se evanđelje, radosna vijest, duboko ukorijenilo u vaše živote po ovim redovničkim zavjetima. Gospodin vam zagovorom sv. Franje i sv. Klare dao na tom putu svoj mir i blagoslov.“
Nakon homilije uslijedio je obred polaganja doživotnih redovničkih zavjeta koji se sastoji od čina prostracije sestara zavjetovanica, pjevanja litanija i molitve Crkve nad zavjetovanicama, zatim polaganja zavjeta u ruke provincijske predstojnice u nazočnosti dviju svjedokinja i na koncu primanja prstena, vanjskog znaka zavjetovanja, znaka zaručničke povezanosti, doživotnog posvećenja i vjernosti Kristu Zaručniku.
Poslije čina zavjetovanja misno slavlje nastavljeno je euharistijskom službom, a na koncu je s. Zdenka uputila zavjetovanicama čestitke potičući ih da u svemu što budu činile računaju na Isusa „koji i vama uza svu vašu današnju spremnost i zanos govori: „Bez mene ne možete učiniti ništa!“ (Iv 15,5). Neka vas On ojača na putovima koji vam se mogu učiniti neprohodni, neugodni i teški. Od Njega se učite ljubavi koja nadvisuje svaki ljudski osjećaj jer se ničim ne uvjetuje, koja ljubi bez straha i računice, koja ne traži svoje, ne očekuje zahvalnost i nagradu za uloženi trud već vjeruje u plodove koji izlaze iz pomirenja, praštanja i milosrđa. Neka molitva bude inspiracija dobru, molitvom se pripremajte za svoj apostolat, za susrete s ljudima, molitvom gradite mostove do svih namjernika na našemu životnom putu. Ne bojte se, jer Njegova će milost poduprijeti vaše krhke posude.“
Osvrćući se na moto njihove posvete: „Što god činili, činite u ljubavi!“ (1 Kor 16, 14), s. Zdenka je kazala: „Ova duboka misao koju ste za moto svoga zavjetovanja preuzele od sv. Pavla odgovara temeljnoj zadaći posvećenoga života i zadnjemu smislu redovničkih zavjeta, a to je Isusova nova zapovijed ljubavi. I zaista, sve što izlazi iz ljubavi, što je njome nadahnuto i nošeno, jest dobro. Ali takva dobrota, drage novozavjetovane sestre, podrazumijeva biti s Kristom, dijeliti svoj život s Njime uza sve izazove koji su vezani uz poziv: „Ako mi tko hoće služiti neka me slijedi!“ (Iv 12, 28). To nije nešto jednostavno i slatko, to je mukotrpan i doživotan put koji u sebi nosi breme strpljivosti, poniznosti, sazrijevanja u odgoju i sjedinjenju naše volje s Isusovom.“
Također je čestitala i zahvalila roditeljima sestara po čijoj je ljubavi i odgoju Gospodin dotakao srca njihovih kćeri, a na poseban način njihovim odgojiteljicama koje su ih pratile do ovoga trenutka i važnoga čina na putu njihova posvećenja.
Nakon euharistijskoga slavlja svečanost se nastavila u radosti zajedništva sestara i uzvanika, blagovanjem, pjesmom i čestitkama doživotno zavjetovanim sestrama za ustrajnost i odvažnost na putu redovničkoga služenja. A riječi zahvalnosti nazočnima su uputile i zavjetovanice.