U organizaciji Povjerenstva za predškolski odgoj pri Konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH održan je 19. lipnja 2021. godine online seminar (webinar) putem Zoom platforme za odgajatelje djece u predškolskoj dobi s temom Ja u ogledalu ili odgajatelj u ogledalu. Voditeljice seminara bile su gđa Ankica Baković, prof. psihologije, učitelj i psihoterapeut realitetne terapije i neurofeedback terapeut te s. Dominika Anić, ŠSF Hercegovačke provincije.
U svojem predavanju prof. Baković je govorila o važnosti načina na koji promatramo sebe, svoj život te kako vrednujemo svoj odnos prema sebi, drugim ljudima i prema poslu. Istaknula je kako se idealna slika odgajatelja počinje graditi još u vrijeme mladenaštva, školovanja, u prvim susretima s djecom. Ona je pokretač kako bismo ostvarili vlastite potencijale. Poteškoće nastaju u onom trenutku kad se suočimo s realnošću koja nam počinje ukazivati da idealna slika nije moguća u stvarnosti kakvu poznajemo te postaje izvor našeg nezadovoljstva.
Suočeni s potrebom da ipak nešto promijenimo, odlučujemo mijenjati druge ljude i okolnosti u kojima živimo. A kako nam to ne polazi za rukom, počinjemo ih okrivljivati jer predstavljaju smetnju u ostvarenju naše idealne slike. Ova nerealna očekivanja čine nas nesretnima jer se ljudi ne ponašaju prema našim očekivanjima, a na životne okolnosti slabo možemo utjecati. Tada nam preostaje mogućnost suočavanja s vlastitom slikom te mijenjanje prioriteta kako bismo se uskladili sa sobom, sa svojim stvarnim mogućnostima te nepredvidljivošću ponašanja ljudi i životnih okolnosti. A to je put k osobnoj sreći.
Na tom putu i dalje nailazimo na poteškoće koje nam trajno ukazuju da ne dosižemo idealnu sliku, samo sad te poteškoće ne određuju stanje sretnosti ili nesretnosti već su prilika za učenje i usklađivanje. Poteškoće u odnosima s drugim ljudima, nemogućnost postizanja željenog cilja, umor ili fizička nemoć podsjećaju nas na važnost ogledavanja, preispitivanja i samoprocjene.
Sestra Dominika je navodila primjere iz bogatog životnog iskustva u kojem su sudionice seminara mogle drugačije sagledati vlastite otegotne okolnosti. Također je kroz sliku Isusa zaspalog na lađi, postavljala pitanja utemeljenosti vlastitih strahovanja, nerealnih očekivanja, nepovjerenja u Oca te se upitala: „Tko spava na našoj životnoj lađi i koje je naše utočište i životno uporište?“
Uz takva su promišljanja sudionice bistrile pogled na vlastiti život i spoznaju da su za vlastitu sreću same odgovorne.
kvrppbih/s. Ivana Markotić