Nakon programa završne duhovne obnove za sve sestre Provincije Svete Obitelji, koji je održan u subotu 18. svibnja 2019. godine u samostanu sv. Franje u Bijelomu Polju, dan zahvalnog sjećanja na Božju dobrotu tijekom 150 godina od utemeljenja Družbe i 120 godina od dolaska prvih sestara u Hercegovinu završio je euharistijskim slavljem u samostanu Svete Obitelji u Mostaru.
Svečano euharisitiju predvodio je mostarsko-duvanjski biskup mons. dr. Ratko Perić. U koncelebraciji su bili provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, duhovnik sestara fra Tomislav Pervan i desetak svećenika.
Osim stotinu i dvadesetak sestara naše provincije u zahvalnom jubilejskom slavlju sudjelovale su sestre i provincijske predstojnice sestrinskih provincija: s. Terezija Tomazin iz Mariborske provincije, s. Kata Karadža iz Sarajevske provincije, s. Andrea Nazlić iz Splitske provincije te s. Vjekoslava Naranča, predstavnica Rimske regije. Slavlju su se pridružile i s. Darija Jovanović, vrhovna predstojnica Sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika te sestre drugih redovničkih zajednica koje djeluju u Mostaru.
Prije samoga početka provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina pozdravila je „na mjestu naših mostarskih početaka“, mjesnog biskupa mons. dr Ratka Perića, „nasljednika velikoga fra Paškala Buconjića, biskupa na čiju su molbu davne 1899. godine prve školske sestre franjevke došle iz Maribora u Mostar. U neposrednoj smo blizini nekadašnje Podhumske ulice 35, u kojoj je vrhovna predstojnica s. Stanislava Voh ustanovila prvu hercegovačku podružnicu iz koje je počela izrastati Provincija Svete Obitelji.“ Istom je srdačnošću pozdravila i svećenike okupljene oko oltara koji su došli sa sestrama podijeliti radost i zahvalnost Gospodinu za godine prisutnosti ove redovničke obitelji u Mostaru i na hercegovačkom tlu, ali prigodno i zahvaliti za svakodnevna euharistijska slavlja u našim samostanima, za tolike propovijedi, duhovne nagovore, ispovijedi i kršćansku utjehu u trenutcima prijelaza u vječnost.
Pozdravila je također izaslanicu vrhovne predstojnice, s. Lidiju Glavaš, vrhovnu savjetnicu, pojedinačno predstavnice pojedinih sestrinskih provincija te sve nazočne sestre u samostanskoj kapeli.
S posebnom zahvalnošću pozdravila je „neobične suputnike naše novije povijesti i drage prijatelje, gosp. Patricka Doherty sa suprugom Maureen Doherty koji su nas puno puta predusreli u našim potrebama i ulagali u naše projekte kao da su njihovi. U vašoj dobroti“, obratila im se s. Zdenka, „tako izobilnoj i nezasluženoj, prepoznajemo odraz besplatne ljubavi Božje koja i nas potiče da ne živimo samo sebi već i drugima koristimo. Dragi naši Patrick i Maureen, vrata naših samostana uvijek su vam otvorena, a molitva u njima trajno zajamčena.“
„Spominjemo se, Bože, dobrote tvoje!“ (Ps 48,10), kazala je s. Zdenka, „psalamski je kliktaj koji u ovom svečanom času sažimlje memoriju bogate prošlosti naše Družbe i iskustvo ŠSFKK u Hercegovini do naših dana … milosni predah u kojemu dozivamo sjećanja, radujemo se i zahvaljujemo Bogu za tolika dobročinstva i naume Njegove naklonosti, za svekoliko provincijsko nasljeđe i utrtu stazu kojom su prošle naše prethodnice. I molimo za hrabrost novim djevojkama da spremno nastave započeto djelo.“
Svečanim pjevanjem liturgijsko slavlje obogatio je zbor sestara uz dirigiranje s. Mire Majić i orguljašku pratnju s. Bibijane Ćurlin. Nakon liturgijskih čitanja o. Biskup je izrekao prigodnu homiliju: o Mojsiju, vođi izraelskoga naroda, o svetoj Obitelji Isusa, Marije i Josipa i o 120. obljetnici dolaska sestara u Hercegovinu. Na primjeru Mojsijeva života, od rođenja pa do gore Horeba gdje je Mojsije preminuo u 120 godini, „Bog želi pokazati da je on snaga, a ne Mojsije, da je on um, a ne Mojsije, da je on zakon, a ne Mojsije… Govoreći nadalje o Svetoj Obitelji zaključio je: „Dobar ste naslov izabrale za svoju zajednicu, da vas prate, da živite obiteljski, nasljedujete Obitelj… Vi ste, nastavio je o. Biskup, evo 120 godina prisutne ovdje u Hercegovini, mjesnoj Crkvi, Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj. Imate u naslovu školske, kulturne, koje se same najprije izobraze pa onda izobrazbu drugima daju. U velikom siromaštvu i bijedi koja je u ono vrijeme vladala u cijeloj Hercegovini vi ste, zajedno sa sestrama milosrdnicama, ušle u kolo odgoja našega svijeta, osobito ženske mladeži.“ Uza sve kušnje, poteškoće, Scile i Haribde, Bog je sa sestrama imao svoj plan, iskazujući im neprekidno svoje milosrđe. O. Biskup je potom potaknuo na važnost ispita savjesti: koliko smo nesmotrenih riječi izgovorili, koliko smo nevjere pokazali prema Bogu, kako smo obdržavale zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti.. i na kajanje, traženje oproštenja i Božjega milosrđa. Sve je moguće u Gospodinu, on daje snagu i (po)moć za svaki dan. Na koncu je o. Biskup živima poželio potrebnu snagu za ono što Gospodin od njih želi, a pokojnima vječni mir.
Na kraju euharistijskoga slavlja čestitku povodom 120. obljetnice prisutnosti sestara u Hercegovini u ime vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović i u svoje osobno ime izrekla je vrhovna savjetnica s. Lidija Glavaš.
ssf-mostar
