Dana 16. listopada 2019. godine u Gospodinu je preminula naša s. Cecilija Galić u 80. godini života i 63. godini redovništva.
Sprovod je u petak, 18. listopada 2019. godine.
Sprovodni će obredi započeti u 14 sati Svetom misom zadušnicom u samostanskoj kapeli u Franjevačkoj 88 u Mostaru, a potom slijedi obred ukopa u sestarskom groblju „Gruban“ u Bijelom Polju.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
S. M. CECILIJA (MATIJA) GALIĆ
Rođena: 26. ožujka 1939. u Gorici (BiH)
Novicijat: 7. listopada 1956. u Bijelom Polju (Potoci)
Prvi zavjeti: 8. listopada 1957. u Bijelom Polju (Potoci)
Doživotni zavjeti: 8. listopada 1962. u Bijelom Polju (Potoci)
Preminula: 16. listopada 2019.u Mostaru
Sestra Cecilija rođena je 26. ožujka 1939. u Gorici u obitelji Ante i Dragice rođene Ravlić koji su svijetu podarili desetero djece. Krštena je istoga dana u župi sv. Stjepana u Gorici i dobila ime Matija. Pučku školu završila je u Gorici.
Odgojena u vjeri i pobožnosti u obitelji i svjedočeći brojnim duhovnim zvanjima iz obitelji i rodne župe, Matija je također doživjela poziv na redovnički život. U ožujku 1954. godine dolazi u Družbu Školskih sestara franjevaka. Bližu pripravu za redovnički život započela je 7. listopada 1956. u samostanu sv. Franje u Bijelom Polju. Privremene zavjete polaže 8. listopada 1957., a doživotne 8. listopada 1962. godine.
Sestra Cecilija je nakon zavjeta spremno i poslušno pošla na prvo radno mjesto, u kuhinju u župi Vitina (1958-1961). Zatim je četiri godine radila u Domu za djecu s posebnim potrebama u Kreševu, a sljedeće dvije u župi Prijedor obavljajući razne kućanske poslove. Od 1967. do 1969. provela je u praonici rublja Franjevačkog konvikta u Vlodropu u Nizozemskoj, potom po jednu godinu u Potocima, Rimu i Franjevačkom samostanu na Šćitu. U Zagrebu je godine 1976. završila Katehetski institut, no nastavila je raditi u Domu za starije osobe u Heilbronnu (1976-1984), jednako njegu bolesnika, uredske i sakristanske poslove. Kao vjeroučiteljica radila je u HKM u Augsburgu, a onda se vratila u Domovinu. Daljni životni put s. Cecilije obilježen je uglavnom radom u praonici rublja a po potrebi i drugim kućanskim poslovima u sestarskoj kući u Konjicu, Potocima, u župi Međugorje, Kočerinu, u Franjevačkom samostanu na Humcu i Mostaru odakle je 2007. godine došla u samostan Svete Obitelji u Franjevačku 88. U istome samostanu posljednje je godine života proživjela njezina mlađa sestra, s. Silvija, koju je 2016. godine ispratila na vječni počinak.
Nakon moždanog udara u rujnu 2018. godine te potom bolničkog liječenja, s. Cecilija je zadnju godinu dana provela na odjelu za bolesne sestre prikovana za krevet. U toj je patnji, upravljajući svoj pogled u Onoga koji daje smisao svakome križu, sazrijevala njezina duša i hitala prema savršenstvu da bi se oko podneva 16. listopada 2019. vratila u krilo Očevo, u 80. godini života i 63. redovništva.
Cijeloga života nastojala je odgovoriti na Gospodinov poziv trudeći se biti redovnica – obdržavala je red u molitvi, radu, odmoru i u zajedništvu sa sestrama. Revno i neumorno, što se najbolje može i do najsitnijih detalja, obavljala je svoje samostanske obveze, ali često i ono što drugi nisu vidjeli ili stizali učiniti.
Za života bila je osjetljiva na potrebe Isusovih najmanjih. Za uzdarje primila u baštinu Kraljevstvo, pripravljeno za nju od postanka svijeta. Počivala u miru!