Posljednji ovogodišnji susret Provincijske predstojnice sa skupinama sestara po apostolatu bio je susret sa sestrama koje djeluju u kućnoj radinosti, domaćinstvu i sakristiji. Održan je 7. prosinca u samostanu Presvetog Imena Isusova u Ljubuškom. Tema susreta bila je „Moć franjevačkog služenja“, a izložila ju je s. Ivanka Mihaljević, školska sestra franjevka Bosansko-hrvatske provincije.
Susret je započeo dobrodošlicom kućne predstojnice s. Josipe Bešlić i provincijske predstojnice s. Zdenke Kozina, koja je gotovo četrdeset nazočnih sestara s nekoliko poticajnih misli uvela u temu dana. S obzirom na to da je već započelo vrijeme priprema za blagdane, zahvalila je sestrama koje su ostavile sve svoje poslove prepoznajući važnost ovih susreta, povezivanja i učvršćivanja u osjećaju pripadnosti istoj redovničkoj obitelji. Poželjela je da znaju otkriti ljepotu Božjega dolaska i da im vrijeme i rad budu oplemenjeni smislom, snagom za služenje u zajednici i u poslu koji im je povjeren.
Sestra Ivanka je potom sa sestrama razlomila temu franjevačkoga služenja. „Kuću kućom čine ukućani“, započela je narodnom. A da bi se kuća napravila, ukućani se moraju izgrađivati, odgajati za što je potrebno i važno učiti – ponajprije od Blažene Djevice Marije i od sv. Franje. Učiti od Marije, najveće službenice koja bijaše „dostojan stan“ svome Sinu, da nema važnijega posla od baviti se Bogom. Od Marije koja je službenica Božja postala u utjelovljenju i službenica ljudi u svom posjetu sv. Elizabeti. Sestra Ivanka je, prema enciklici pape Pavla VI. „Marialis Cultus“, izložila Marijino služenje u molitvi Anđeo Gospodnji koje se očituje u Božjoj ponudi, čovjekovu odgovoru, (ne)pristanku i „posljedicama“ razgovora, konkretnim djelima. Istaknula je potom tri Marijine molitve u kojima je sadržana čitava škola služenja: 1. Neka mi bude po tvojoj riječi – biti Bogu u cijelosti na raspolaganju; 2. Veliča – kad se Bogu u radosti stavimo na raspolaganje, onda „iz srca naviru riječi divne“. Marija je najprije bila ciborij, kazala je s. Ivanka, po tome što je u sebi nosila Sina Božjega, a u susretu s Elizabetom, u služenju je postala monstranca. I treća Marijina molitva bila je Vina nemaju – moliti i za druge. Potom je s. Ivanka istaknula kako se franjevačko služenje očituje u nošenju tereta i budnosti na potrebe bližnjega, zatim dobrim primjerom, u poniznosti i malenosti, pomirenju i praštanju te u pouzdanju u Božju providnost.
Nakon prvog, veoma bogatog predavanja i kratke stanke, s. Ivanka je nastavila produbljivati temu služenja. Poslužila se umjetničkom slikom njemačkog svećenika i slikara Siegera Ködera „Božić u Grecciu“. Istaknula je napose vezu jaslica, križa i oltara koji su temelj našega služenja. Ukoliko dopustimo Božjem svjetlu da nas ispuni, onda u špilji kao mjestu rođenja možemo prepoznati čudo koje se događa u svakodnevici. Ne zaboravljajući da se ono tijelo koje je bilo u jaslama, danas nalazi u Euharistiji, trebamo dopustiti da nas ono svetim djelovanjem vodi k odgovornosti služenja.
Nakon zajedničkoga objeda sestre su imale prigodu pogledati film „Sjećanje i proroštvo“ koji je povodom Godine jubileja Družbe priredila s. Maristella Palac, sestra franjevka Rimske regije. Gledajući film još jednom su se podsjetile koliko je sadašnjost zajednice utkana u čvrste temelje prošlosti Provincije, koja je unatoč mnogim kušnjama pokazala snagu vjere te Božje milosti u životima sestara.
Susret je završio zajedničkim druženjem i povratkom u svakidašnjicu, zahvalna srca za nebrojena Božja dobročinstva i ojačane volje da u svim poslovima, bilo malim bilo velikim, sve čine s velikom ljubavi.
S. Dajana Dujmović
