Dana 6. lipnja 2020. godine u samostanu Svete Obitelji u Mostaru, Franjevačka 88, u Gospodinu je preminula naša s. Berhmana (Marinka) Galić.
Sveta misa zadušnica slavit će se u ponedjeljak, 8. lipnja 2020., u 15 sati u samostanskoj kapeli u Franjevačkoj 88 u Mostaru, a potom slijedi obred ukopa u sestarskom groblju „Gruban“ u Bijelom Polju.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
S. M. BERHMANA (MARINKA) GALIĆ
Svoj zemaljski život s. Berhmana započela je 10. listopada 1942. godine u Gorici od katoličkih roditelja, oca Ante i majke Mande r. Bušić. Dva dana kasnije krštena je u župnoj crkvi sv. Stjepana Prvomučenika i dobila ime Marinka. Odrasla je uz sedmero braće i sestara od kojih se duhovnom zvanju odazvalo čak četvero. Svi su se već preselili u vječnost: † don Mile i † don Ljubo bili su svećenici Kotorske biskupije, a s. Milena bila je sestra naše Družbe († 2019.).
Na svečanosti redovničkog oblačenja svoje starije sestre – s. Milene Marinka je po prvi put osjetila poziv na redovnički život i istoga dana pitala provincijalku s. Benitu Prkačin: „Hoćeš li me primiti u časne?“. U kandidaturu je primljena 13. rujna 1959. u Bijelome Polju. Novicijat je započela 22. kolovoza 1961. s redovničkim imenom s. Berhmana, a 23. kolovoza 1962. položila je Prve privremene zavjete. Doživotne zavjete položila je 23. kolovoza 1967. godine.
Nakon polaganja prvih zavjeta potrebe Zajednice i poslušnost povest će je na različite putove djelovanja: prvih šest godina provela je u franjevačkom samostanu u Kreševu gdje je radila u praonici rublja (1962.-1968.). Tu je uključila i svoju glazbenu darovitost; lijepo je pjevala pa je, uza sve poslove, ubrzo naučila i svirati i tako uljepšavala liturgijska slavlja. U razdoblju od 1968. do 1970. završila je krojačku školu pomažući u kućanskim poslovima u Bijelome Polju. Potom slijedi dvogodišnji katehetski rad pri župi Čitluk gdje je ujedno brinula i za rublje župnoga osoblja. Od 1972. do 1974. ponovno je u Bijelome Polju, a godine 1974. preuzima službu kućne predstojnice u zajednici sestara u Kiseljaku. Tri godine poslije odlazi u Ljubuški (1977.-1983.). Tu je u novootvorenoj zajednici sestara pri crkvi Svete Kate privređivala za zajednicu kao krojačica pomažući usto u pastoralu mladih i kućanskim poslovima. Nakon jedne godine službovanja u franjevačkome samostanu u Širokome Brijegu povjerena joj je dužnost kućne predstojnice u središnjem samostanu Provincije u Bijelome Polju (1984.-1987.). Potom je raspoređena u Konjic i tu ostaje do Domovinskoga rata, a potom slijede nove postaje njezina djelovanja: Baška Voda (1992.-1993.), Široki Brijeg, gdje u sestarskoj zajednici služi kao kućna predstojnica (1993.-1996.) te franjevački samostan Humac (1996.-1997.). Odatle odlazi u HKM Luzern u Švicarskoj gdje hercegovačkim franjevcima punih sedamanest godina pomaže u pastoralu iseljenih hrvatskih vjernika (1997.-2014.). Godine 2014. vratila se u Domovinu, u samostan u Bijelo Polje, a od 2015. živi u našoj kući u Dubrovniku gdje ostaje do 2020. godine obnašajući i službu kućne predstojnice.
Dva mjeseca nakon moždanog udara i liječenja u Općoj bolnici u Dubrovniku prevezena je u samostan Svete Obitelji u Mostaru gdje je nakon par dana okružena molitvom i brižnošću sestara preminula u predvečerje svetkovine Presvetog Trojstva, 6. lipnja 2020. godine. Pokopana je 8. lipnja u groblju Gruban u Bijelome Polju.
Počivala u miru!
_________________________________________
Hrvatska vjernička zajednica u Luzernu slavila je na svetkovinu Tijelova, 11. lipnja 2020., svetu misu zadušnicu za pokojnu s. Berhmanu Galić, koja je gotovo 17 godina bila misijska suradnica u Luzernu. https://www.facebook.com/HKMLuzern
