Na spomen utemeljenja Družbe, u nedjelju 13. rujna 2020. godine, u samostanu Svete Obitelji u Mostaru petnaest sestara s privremenim zavjetima obnovile su svoje redovničke zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće na godinu dana. Euharistijsko slavlje s obredom obnove zavjeta u samostanskoj kapelici predvodio je fra Danko Perutina, gvardijan bratstva u Franjevačkom samostanu u Mostaru.
Nakon liturgijskih čitanja fra Danko se u prigodnoj homiliji obratio sestrama juniorkama govoreći im o radosti koja se mora očitovati u redovničkom životu. Poslužio se poticajnim riječima pape Franje koje je uputio redovnicima i redovnicama na susretu u Koreji, 16. kolovoza 2014. godine govoreći kako „u središtu zvanja jest radost zbog sigurnosti da nas Bog voli. Samo ako je naše svjedočanstvo radosno, moći ćemo druge privući Kristu. A ta je radost dar koji se osnažuje životom molitve, razmatranjem riječi Božje, slavljenjem sakramenata i životom u zajednici. Kada to nedostaje, pojavljuju se slabosti i teškoće koje zatamnjuju radost koju smo tako intimno upoznali na početku svoga puta.“ Govorio je potom kako je srce stvoreno za radost, kako je traži, jer je ona kadra dati „okus“ našemu životu. „Gospodin nam svakog dana pruža mnoge jednostavne radosti: radost života, radost u molitvi i klanjanju, radost koja nas obuzima dok promatramo prirodne ljepote, radost zbog dobro obavljenog posla, radost služenja, radost iskrene i čiste ljubavi prema Bogu i sestrama.“ Bog je izvor radosti, a radost je znak njegove prisutnosti i djelovanja u nama. „Nameće nam se pitanje: kako primiti i sačuvati taj dar duboke, duhovne radosti?, nastavio je fra Danko i služeći se evanđeoskom slikom skrivenoga blaga: „Otkrivanje i čuvanje duhovne radosti plod je susreta s Isusom, Gospodinom, koji traži da ga slijedimo i da donesemo čvrstu odluku da sav svoj život stavljamo svaki dan iznova u njegove ruke“ te zaključio: „Neka vas Djevica Marija prati na tome putu. Ona je potpuno odgovorila na Božju ljubav posvetivši svoj život njemu u poniznom i potpunom služenju. Nazvana je „uzrokom naše radosti“ jer nam je dala Isusa. Neka vas ona uvede u onu radost koju vam nitko neće moći oduzeti!“
Kako predviđa Obrednik zavjetovanja, nakon homilije i molitve za zavjetovanice, u nazočnosti dviju svjedokinja i samostanske zajednice juniorke su, izgovarajući obrazac zavjetovanja, obnovile svoje zavjete polažući ih u ruke provincijske predstojnice s. Zdenke Kozina.
Na kraju misnoga slavlja zavjetovanicama je čestitala i s. Zdenka moleći Gospodina da ostanu vjerne ’prvoj ljubavi’ i trenutku u kojemu ih je Bog pogledao, pozvao i koji računa na njih. „Ali takva vjernost“, dodala je, „nije lišena teškoća, tamnih noći duha, razočaranja zbog tuđe i vlastite nedosljednosti. Vaš izbor da slijedite Krista siromašnog, čistog i poslušnog po primjeru kojeg nam je ostavio Franjo, moguće je graditi jedino na odnosima praštanja.“ I slijedeći poruku maločas pročitanog evanđelja nastavila je: „Praštanje je srce i temelj našega svakidašnjeg života u zajednici. Provincija i Družba, drage sestre, trebaju osoba raspoloženih da žive zajedništvo izgrađeno na ljudskoj slabosti, na pomirenju, na praštanju i milosrđu. I Papa Franjo neprestano predlaže Crkvi i svima nama da izgrađujemo „zajedništvo koje zna gledati na svetu veličinu bližnjega, koje zna otkriti Boga u svakom ljudskom biću, koje zna podnositi neugodnosti zajedničkog življenja držeći se Božje ljubavi“ (EG 92). Gledati i djelovati milosrdno, opraštajući sedamdeset puta sedam – tvrda logika, ali jedina koja donosi nutarnju slobodu i otvara raj, zaključila je s. Zdenka.