Vijeće za bogoslovna i Vijeće za mala sjemeništa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije, u subotu 3. listopada 2020., u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ u Sarajevu organiziralo je Studijski dan na koji su pozvani svećenici, redovnici i redovnice koji žive i djeluju u biskupijskim zajednicama u Bosni i Hercegovini.
Na Studijski dan odazvale su se časne sestre: Služavke Maloga Isusa, Klanjateljice Krvi Kristove, Školske sestre franjevke Provincije Svete Obitelji Mostar i Kćeri Božje ljubavi. Sudjelovalo je i nekoliko svećenika iz salezijanske zajednice u Žepču i vrhbosanskih svećenika.
Predavanja na Studijskom danu održali su doc. dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski, voditeljica Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije i profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i Sarajevu, i doc. dr. sc. Josip Bošnjaković, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Hrvatskom katoličkom sveučilištu i voditelj Bračnog i obiteljskog savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Riječi zahvale predavačima i pozdrav svim nazočnima uputio je dopredsjednik Biskupske konferencije Bosne i i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH. Navodeći riječi iz Zaziva Duha Svetoga: „…vidaj rane ranjenim; mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene“, poželio je da izlaganja i sudjelovanje u diskusiji uistinu zacijeli moguće rane na duši i da još više zagriju grudi svih u služenju Kristu Gospodinu i bližnjima posebno onima koji su u potrebi.
Sudionici Studijskog dana saslušali su tri predavanja doc. Bošnjakovića i doc. Smoljo-Dobrovoljski. U prvom predavanju doc. Bošnjaković govorio je o ranjivosti Crkve, ranjivosti tijela, zloporabi moći te zloporabi savjesti. U svojoj elaboraciji približio je spomenute pojave analizirajući primjere iz redovničke perspektive, te perspektive prezbitera. Jedno od važnih prikaza bilo je ono o sramu, o kojem doc. Bošnjaković ističe: „Razočarenje o nama samima, rascjep između dviju stvarnosti – sna o nama samima i stvarnosti – drže sram na životu, kao skrivenu traumu“. Nadalje je istaknuo da različiti procesi u interpersonalnim odnosima poput klevete, ozloglašavanja, diskreditiranja, difamacije, zapostavljanja i ugnjetavanja mogu voditi k oboljenju, odnosno velikim ranama. U završnom dijelu donio je biblijsku sliku oporavka, ponudivši biblijske odgovore kao lijek na rane koje se dožive na različitim razinama.
Kroz dva predavanja doc. Smoljo analizirala je intrapersonalne dinamike ranjivosti, nutarnje i izvanjske procese koji pogoduju razvoju zdravog stava i prihvaćanja ranjivosti kao i one manje poželjne koje uzrokuju odbacivanje ili potiskivanje emocionalne izloženosti, neprihvaćanje neizvjesnosti i rizika a koji su sastavni dijelovi čovjekove ranjive naravi. Potom je prikazala konstruktivne (asertivne) i nekonstruktivne (agresivne i pasivne) oblike ponašanja koju su indikator integrirane, odnosno neintegrirane afektivnosti u življenju poziva. U zadnjem predavanju prikazane su praktične smjernice kako proširiti svoj empatijski kapacitet u interpersonalnim odnosima, te kako integrirati ranjivost u vlastitom pozivu i prihvatiti ju kao put rasta u ljudskoj i kršćanskoj zrelosti te unaprjeđenju interpersonalnih odnosa.
Nakon predavanja uslijedila je diskusija, dijeljenje mišljenja i iskustava te postavljanje pitanja i opservacije koji su obogatili raspravu i otvorili put za promišljanjem sljedeće teme za Studijski dan 2021. godine.
U okviru Studijskog dana sudionici su sudjelovali na Misnom slavlju koje je u kapeli spomenutog Centra predvodio nadbiskup Vukšić uz koncelebraciju nazočnih svećenika. Riječi pozdrava i dobrodošlice svima uputio je voditelj Centra vlč. dr. sc. Šimo Maršić izražavajući radost da, zajedno s vlč. Damjanom Soldom i suradnicima, može biti domaćin ovog lijepog susreta. Izrazio je otvorenost da Centar bude domaćin i drugim sličnim susretima svećenika ili redovnica odnosno raznih grupa koje oni vode.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup Vukšić progovorio je na temelju misnog čitanja iz Knjige o Jobu te kazao da Job na vlastite kušnje u životu odgovarao iz vjerničke perspektive te u tome ostao primjer za sva vremena pogotovo kršćanima a posebno duhovnim osobama. „Radi se o jednom od najponiznijih likova iz Staroga Zavjeta. Jedva da je moguće naći tako poniznu osobu ili oslikanu na takav način kao što je to Job“, kazao je nadbiskup Vukšić podsjećajući da je Job kušan nevjerojatnim patnjama na temelju čega je nastala izreka da netko „trpi kao Job“. „Usred te svoje poniznosti koja je hranila strpljenje u kušnjama, on je bio čovjek gotovo beskrajnog povjerenja u Božju providnost“, rekao je nadbiskup Vukšić navodeći tri Jobove karakteristike: prihvaćanje života, strpljenje u kušnjama i u izazovima života i u svemu tome povjernje u Božju providnost. Istaknuo je kako na Jobovu primjeru posebno duhovne osobe mogu naučiti da bez strpljenja u kušnjama, manjim ili većim, i bez povjerenja u Božju providnost kao vjernici ne samo da ne mogu napredovati nego da jedva mogu i opstati. „Neka dragi Bog svima nama, po zagovoru ovoga velikoga lika iz Staroga Zavjeta dadne, prije svega krepost poniznosti kako bismo mogli služiti u staležu, u poslu i zvanju koje smo izabrali, strpljenje u kušnjama te u svemu i iznad svega povjerenje u Božju providnost kako bismo ustrajali do kraja u trpljenjima, patnjama i izazovima usprkos“, kazao je nadbiskup Vukšić ističući da su kušnje i izazovi sastavni dio života te da se ne treba povlačiti u duhovnu izolaciju nego izdržati i djelovati pouzdajući se u Božju providnost. (kta)