U organizaciji Vrhbosanske nadbiskupije u srijedu, 7. listopada 2020. u prostorijama Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije predstavljen je zbornika radova pod naslovom „Vrhbosanska mjesna Crkva i njezin kardinal“ povodom proslave obljetnica kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog: 75 godina života, 50 godina svećeništva, 30 godina biskupstva i 25 godina kardinalske službe. Izdavači zbornika su Vrhbosanska nadbiskupija i Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu, a zbornik su uredili: Slađan Ćosić, Pavo Jurišić, Mladen Kalfić i Darko Tomašević.
Uz kardinala Puljića, na predstavljanju bili su: apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup, zatim nadbiskup metropolit beogradski mons. Stanislav Hočevar, nadbiskup koadjutor vrhbosanski mons. Tomo Vukšić, biskup banjolučki mons. Franjo Komarica, pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski u miru mons. Ratko Perić te oba franjevačka provincijala i sve četiri provincijalne glavarice u BiH, svećenici, redovnici i redovnice i drugi uzvanici.
Nakon što je muški vokalni sastav Fraternitas pod ravnanjem fra Emanuela Josića otpjevao kompoziciju „Vela Luka“, pozdrav slavljeniku kardinalu Puljiću i svim prisutnima uputio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu preč. Darko Tomašević koji je moderirao program. Kazao je da ovo nije samo predstavljanje zbornika i obilježavanje „okruglih“ obljetnica kardinala Puljić nego i pogled u povijest naše Vrhbosanske nadbiskupije. Istaknuo je da su organizatori ovu proslavu zamislili prije svega kao „crkvenu“ proslavu pa su na nju pozvani prije svega ljudi iz crkvenog života. Spomenuo je i odluku da Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski i druge institucije Vrhbosanske nadbiskupije „svome Nadbiskupu i prvom kardinalu naše mjesne Crkve, prigodom tih životnih obljetnica, izdaju i posvete knjigu samostalno, a ne u suizdanju sa Večernjim listom“ te to učine Ordinarijat i KBF. „Nas je vodila ideja da je nadbiskup Puljić bio na čelu naše mjesne Crkve u posebno teškim, povijesnim vremenima. Stoga je odlučeno da zbornik bude neka vrsta „mozaika“ naše nadbiskupije posebno u zadnjih 30-tak godina. Radi toga, osim prvog dijela zbornika, koji je najvećim dijelom ‘osobne’ naravi, a koji opisuje životni put nadbiskupa Vinka, ostali dijelovi govore o povijesnim prilikama, institucijama, pastoralnom djelovanju te ekumenskom i međureligijskom djelovanju nadbiskupa Vinka a time i naše mjesne crkve. Željelo se ovim zbornikom pokazati kroz što je sve prošla Vrhbosanska nadbiskupija tijekom teškog ratnog i poratnog vremena; kako se iz ruševina digla i dizala, radeći na duhovnoj i materijalnoj obnovi, a sve pod vodstvom nadbiskupa Puljića. Tako je u neku ruku, ovaj zbornik, povijesnica naše nadbiskupije u zadnjih 30-tak godina. Stoga i ne čudi naslov zbornika: ‘Vrhbosanska mjesna Crkva i njezin kardinal’“, kazao je dekan Tomašević .
Prvi predstavljač bio je nadbiskup Želimir koji je uputio riječi pohvale urednicima zbornika tako i piscima pojedinih priloga. „Dodijeljena su mi dva poglavlja (I. i V.) sa zaglavljem ‘Sjećanja prijatelja i poznanika’ što obuhvaća oko 250 stranica. U prvom poglavlju četvorica vrsnih autora na stotinjak stranica uspjeli su detaljno portretirati našeg slavljenika. Od njegovoga djetinjstva i obiteljskog okružja (don Ivica Božinović), preko sjemenišnog odgoja i obrazovanja (mons. Franjo Komarica), do svećeničkog pastoralnog angažmana u tri biskupije (dr. Ante Orlovac), te nadbiskupskog služenja u Sarajevu i BiH (mons. Mate Zovkić). Puno bi mi vremena uzelo da prepričavam ono što su oni dokumentirano i s ljubavlju napisali u ta ‘četiri odsjeka’ kardinalova života“, kazao je nadbiskup Želimir te iznio pojedine naglaske iz spomenutih poglavlja. „Tako najprije saznajemo da je kardinalovo „djetinjstvo bilo teško i ispunjeno fizičkim radom“, u brdima gdje ‘nema poplave kao ni onih kojih se valja kloniti, poput šumara, finanaca i poreznika..’ Tu u Prečane je iz Hodbine (Hercegovina) poratni vihor 1924. doveo njegova đeda Martina sa ženom Jelkom i djecom: Marijom, Nikolom, Ivanom (otac kard. Vinka), Stipom, Grgom, Anicom i Matom. Ivan se vjenčao 1925. s Kajom Pletikosa (iz Priječana), te s njom stekao trinaestero djece od kojih je kard. Vinko bio dvanaesti po redu. Osmero braće i sestara je preminulo što u djetinjstvu, što u mladosti od raznih bolesti koje su u to vrijeme harale svijetom. Sada ih je još troje živih. Njegova majka Kaja je preminula 1948., pa je otac slijedeće godine sklopio novi brak s Anom Jurić koja je preuzela brigu za petero Ivanove djece iz prvoga braka, te s njime rodila još osmero djece. Bog je blagoslovio Ivanov brak s Kajom i s Anom, pa danas od njihovih sinova i kćeriju ima 101 potomak koji žive i rade u raznim dijelovima Bosne i Hercegovine, Hrvatske i inozemstva“, rekao je nadbiskup Želimir. „Dok se listaju stranice kardinalova život od djetinjstva do biskupstva, s mnoštvom citata, pisama, nagovora, propovijedi i razgovora koji su vođeni u izazovno vrijeme rađanja demokracije, kao i u vrijeme ratne eksplozije, čitatelj osjeti duša pastira i čuvara onoga o komu je prilog napisan. Pastir, stražar i čuvar slike su iz Biblije koje opisuju zadaću i smisao biskupske službe“, istaknuo je nadbiskup Želimir koji se također osvrnuo na doprinos kardinala Puljića na području ekumenizma i međureligijskog dijaloga kao i „na sjećanja šesnaestorice prijatelja i poznanika, među kojima je pet biskupa, četiri pokrajinske poglavarice iz BiH, trojica predstavnika drugih vjerskih zajednica, jedna humanitarka i trojica visokih predstavnika iz politike“.
Nakon što je bogoslov Ivan Vukčević odsvirao na klaviru preludij u C-Duru iz zbirke „Dobro temperirani klavir“, Johanna Sebastiana Bacha, provincijal Hrvatske dominikanske provincije profesor na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu o. Slavko Slišković predstavio je sljedeće cjeline u Zborniku: povijesno-političke prilike te materijalna obnova i uspostava institucija u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Podsjetio je da je karidnal Puljić „rođen 8. rujna 1945. godine, četiri mjeseca nakon završetka najvećeg i najkrvavijeg sukoba u povijesti čovječanstva“ dodajući da je „Drugi svjetski rat sa svojim posljedicama, nakon kojega je rođen, uvelike je oblikovao Kardinalov život. „Naime, dok je demokratski svijet doživio slobodu, mogućnost učenja na vlastitim pogreškama i napredak, naši su se prostori našli pod komunističkim režimom koji se nemilosrdno obračunavao sa svojim stvarnim ili zamišljenim protivnicima. Manifest Komunističke partije kaže da je na prvome mjestu među njima ‘rimski papa’. Ova ideološka matrica sudbonosno je određivala život Crkve u komunističkom sustavu“. Potom se osvrnuo na sljedeće radove: „Odnosi Katoličke crkve i državnih vlasti u Bosni i Hercegovini 1960.-1991.“, autora Miroslava Akmadže i „Uloga kardinala Vinka Puljića i Katoličke crkve u obnovi društva u Bosni i Hercegovini nakon Daytonskog mirovnog sporazuma“ Ive Lučića. „Tomo Vukšić u tekstu ‘Državni i crkveni pravni okviri u kojima je djelovao nadbiskup Vinko Puljić’ ne bavi se samim kardinalovom djelovanjem kao takvim, nego navodi razne zakone, ugovore, podzakonske akte, crkvene propise i odluke u čijim okvirima je djelovao. Najprije je donesen prikaz odnosa državnih vlasti i vjerskih zajednica općenito. Potom se nabrajaju i ukratko opisuju propisi koji su ravnali unutrašnjim životom Crkve i njezinim odnosima s državom kroz pravni položaj Crkve u Jugoslaviji. Nakon toga slijedi prikaz iste teme u Bosni i Hercegovini“, kazao je o. Slišković koji se potom osvrnuo na rad pod naslovom „Apostolska nuncijatura i odnosi sa Svetom Stolicom“ Henryka Jagodzinskog koji „obrađuje tri desetljeća duge odnose nadbiskupa Vinka Puljića sa Svetom Stolicom i Apostolskom nuncijaturom u Bosni i Hercegovini“. „Autor priznaje da će ‘mnogi vidovi kardinalovih odnosa sa Svetom Stolicom ostati za sada nerasvijetljeni i nedostupni široj javnosti’ ali naglašava da to ‘nikako ne znači da su oni i manje značajni’. Među njima svakako posebno mjesto pripada posjetima Petrovih nasljednika Ivana Pavla II. i Franje ovoj metropoliji“, rekao je o. Slišković ističući da su urednici Zbornika izabrali nesumnjivo kompetentne povjesničare i dobre poznavatelje vremena u kojemu živi i djeluje kardinal Vinko Puljić.
Biskup Perić najprije je, kao i prethodni predstavljači, uputio čestitke kardinalu Puljiću te ukratko prikazao „235 stranica Zbornika od 6 auktora“. Govoreći o prikazu Ive Tomaševića pod naslovom „Kardinalovo pastoralno djelovanje od 1992. do 1996.“, rekao je da je tadašnji Kardinalov osobni tajnik „kroničar i svjedok prve ruke: pouzdan suradnik, strpljiv supatnik i siguran suputnik kroz 6 godina – predratnih, ratnih i poratnih (1991.-1997.)“. Podsjetio je na riječi nadbiskupa Vinka Puljića izgovorene na ustoličenju 19. siječnja 1991: „I ja, kao nadbiskup vrhbosanski želim sa svojim svećenicima i vjernicima istinovati u ljubavi, promičući rast Crkve te pridonoseći zajedničkom dobru svih građana Bosne i Hercegovine.“ „Povezanost s klerom uključuje po sebi Papu, koji ga je 1994. kreirao kardinalom i od drugoga pokušaja, tek 1997., uspio doći u Sarajevo. Uključuje biskupe Metropolije s kojima izdaje Okružnicu, kao i biskupe HBK. Što nada beznadnija, to veće predanje nadi i protiv nade. Za Uskrs 1993. piše kleru: ‘Stoga vas, braćo misnici, pozivam na biskupijsko svećeničko jedinstvo i … molim da kod vjernika podržavate nadu u povratak na vlastita ognjišta, makar povratak i ne izgledao moguć u neposrednoj budućnosti’“, kazao je biskup Perić te spomenuo brojne pastoralne pohode kardinala Puljića u predratnom, ratnom i poratnom vremenu. Govoreći o radu Josipa Kneževića pod naslovom „Doprinos Vinka kardinala Puljića u formaciji svećeničkih kandidata u Vrhbosanskoj nadbiskupiji“, podsjetio je da je „auktor, i sam rektor u bogosloviji od 2014. do 2019., mogao je izbliza motriti Nadbiskupovu odgovornu zauzetost za formaciju kandidata na svećeništvo i u dvama malim sjemeništima i u trima bogoslovijama“. Biskup Perić osvrnuo se i na prikaz Dubravka Turalije pod naslovom „Obilježja propovjedničke besjede Vinka kardinala Puljića: riječi o sebi, za druge“. „Dikcija i ton kardinalovih propovijedi obuhvaća prouku: ritma, tempa, melodioznosti, spuštanja i dizanja glasa. Prikazivač zaključuje da su kardinalove propovijedi i autobiografske, i ne će se moći pisati njegov životopis bez uvida i u njegove propovijedi“, kazao je biskup Perić. Progovorio je i o radu Vjeke Eduarda Tomića pod naslovom „Interakcija nadbiskupa Puljića s redovnicima, s posebnim naglaskom na franjevce“ kao i o radu Pave Jurišića naslovljenom „Svetački likovi Vrhbosanske Crkve“. Osvrnuo se i na rad Brane Vrbića pod naslovom „Kardinal i mediji“ u kojem auktor ističe da je „Kardinal je najotvoreniji u izravnoj komunikaciji, ne samo u Crkvi u BiH, nego i u Crkvi među Hrvatima“.
Pjesmu „Hrvatska i bosanska elegija“ izveo je fra Emanuel Josić, tenor, uz klavirsku pratnju Ivana Vukčevića za koju je tekst napisao Mirko Filipović, a glazbu fra Slavko Topić. Moderator Tomašević spomenuo je i brojne čestitke koje su u pisanom obliku stigle kardinalu Puljiću za ovu prigodu.
Na kraju se nazočnima obratio kardinal Puljić koji je pozdravio sve nazočne i zahvalio im za dolazak. Posebnu zahvalu uputio je priređivačima i predstavljačima Zbornika kao i svima koji su dali svoj udio u organiziranju ovog predstavljanja. Riječi zahvale uputio je svima koje mu je Bog poslao na životnu stazu počevši od njegovih roditelja koji su mu, po Božjem promislu, darovali život do brojnih drugih dobrih ljudi koji su mu pomogli boriti se za Crkvu i za narod u ovoj zemlji. Iznad svega zahvalio je Bogu ističući da ni svećeništvo ni biskupstvo nisu njegova zasluga nego Božji dar.
Ističući da su mnogi zaslužili priznanja, kardinal Puljić izdvojio je pojedine osobe kojima je podijelio zahvalnicu i prigodne medaljone s likom Srca Isusova i sarajevske katedrale. Osim suradnika kardinala Puljića i drugih osoba iz crkvenog života, zahvalnicu je primila i gospođa Janja Štok, župljanka župe Stup u čijoj je obiteljskoj kući kardinal Puljić odsjedao prigodom izlazaka i ulazaka u opkoljeni grad preko planine Igman, zatim liječnici koji su mu posebno pomogli u trenucima bolesti: dr. Dinko Radnić, dr. Selver Šabanović i dr. Dragan Schwarz te gosp. Veselko Dizdar, župljanin sarajevske katedralne župe. Zahvalnice i prigodne medaljone primili su također: provincijal Franjevačke provincije Bosna Srebrena fra Jozo Marinčić, bivši generalni vikar, umirovljeni profesor KBF-a mons. Mato Zovkić, počasni predsjednik HKD Napredak i umirovljeni profesor KBF-a mons. Franjo Topić, župnik sarajevske župe sv. Josipa na Marijinom Dvoru mons. Anto Ćosić, ravnatelj Nadbiskupijskog Centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. vlč. Šimo Maršić, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Mirko Šimić, rektor Nadbiskupijskog sjemeništa i ravnatelj KŠC-a Petar Barbarić u Travniku vlč. Željko Marić, glavni urednik Katoličkog tjednika i portala Nedjelja.ba vlč. Josip Vajdner, voditeljica Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije dr. Sanda Smoljo Dobrovoljski, direktor Medijskog Centra Vrhbosanske nadbiskupije, župnik Uznesenja BDM – Stup vlč. Miroslav Ćavar, priorica Karmela u Sarajevu s. M. Jelena od Krista Kralja Lipić, bivša provincijalna glavarica sestara Služavki Malog Isusa a. Ana Maria Kustura, Školska sestra franjevka Krista Kralja provincije Svete Obitelji Marija Bešker, viša medicinska sestra u Univerzitetskom kliničkom centru Sarajevo, i s. Kata Ostojić, ravnateljica dječjeg vrtića Sveta Obitelj Sarajevo, vlč. Jakov Kajinić, duhovnik Nadbiskupijskog sjemeništa Petar Barbarić u Travniku, župnik župe sv. Josipa u Zenici i bivši tajnik kard. Puljića vlč. Davor Topić te generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević.
Program je završen skladbom Dubravka Šimeka „Ruža crvena“ u izvedbi muškog vokalnog sastava Fraternitas.