Dana 5. studenoga 2020. godine u samostanu sv. Franje u Bijelome Polju u Gospodinu je preminula naša s. Bonaventura (Iva) Paradžik u 80. godini života i 62. redovništva.
Sveta misa zadušnica i sprovodni obredi bit će 7. studenoga 2020. na sestarskom groblju „Gruban“ u Bijelom Polju s početkom u 14 sati.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
Sestra Bonaventura ugledala je svjetlo dana 2. studenoga 1940. u Gorici u obitelji Jakova i Matije rođ. Galić kojima je Bog podario desetero djece. U rodnoj je župi sv. Stjepana primila i svete sakramente, krštena pod imenom Iva, pričestila se i krizmala. U obitelji koja je živjela skromno, ali u velikoj ljubavi prema Bogu i međusobno, baštinila je temeljne zasade kršćanske vjere i morala. A primjer brojnih duhovnih zvanja rodne Gorice i u njoj je, kao i u mlađoj joj sestri Mariji (s. Karmen,) pobudio želju da svoj život posveti Bogu.
U kandidaturu je primljena 19. listopada 1955. u Bijelom Polju, a novicijat je započela 7. listopada 1958., dobivši redovničko ime – s. Bonaventura. Prve redovničke zavjete položila je 8. listopada 1959. u Bijelome Polju, a 9. rujna 1963. u Rimu je položila i doživotne zavjete.
Nakon polaganja prvih zavjeta pohađa bolničarsku školu. Nakon toga ostaje u Bijelom Polju do 1963. kada odlazi u zajednicu na Farnesini u Rimu i devet godina radi na onkološkom odjelu bolnice „Sv. Filip Neri“ (1963. – 1972.). Vratila se godinu dana u Bijelo Polje, odakle je poslana u Sarajevo i kao medicinska sestra radila u Klinici za plućne bolesti „Podhrastovi“ sve do umirovljenja 1994. godine. U Sarajevu je uz državni posao obavljala i službu kućne predstojnice (1981. – 1984.). Godinu 1994./1995. s. Bonaventura ponovno je provela u Rimu, u bolnici „Sv. Filip Neri“, a onda se vratila u domovinu, u novi samostan „Rane sv. Franje“ u Međugorju gdje je kroz četiri godine s ljubavlju dvorila i njegovala bolesne sestre. Kad je u studenome 1999. izgrađen samostanski bolesnički odjel u Franjevačkoj 88 u Mostaru, poslušno je s. Bonaventura nastavila svoju samaritansku službu pomažući vješto sestrama koje su istrošene od bolesti i godina pristizale u obnovljenu provincijsku kolijevku. Uza sve svoje aktivnosti kod bolesnica, dosta je vremena provodila u kapelici, moleći blagoslov za sve što je činila. Ujesen 2013. osjetila je da joj je i samoj zdravlje oslabilo te zamolila da ne bude odgovorna na Odjelu za bolesne sestre, ali je i dalje spremno pomagala u dvorbi nemoćnih i kućanskim poslovima. I tako sve do siječnja godine 2017. kada je radi oporavka od prijeloma noge premještena u samostan u Bijelom Polju. Krajem listopada ove godine infekcija koronavirusa pohodila je njezino istrošeno tijelo, ali unatoč tome trpljenje i izmorenost od opake bolesti podnosila je mirnoga duha.
Tri dana prije smrti s. Bonaventura navršila je 80 godina, a pune 62 godine otkako je Gospodinu predala svoje srce, sav svoj život. Svjesna skoroga kraja s neobičnim je mirom prihvatila sakramente kršćanske utjehe. Nedugo nakon toga, u večernjim satima 5. studenoga 2020., preminula je okružena blizinom sestara i ispraćena molitvom. Pokopana je 7. studenoga na sestarskom groblju u Bijelome Polju.