Dana 9. studenoga 2020. godine u samostanu Svete Obitelji u Mostaru u Gospodinu je preminula naša sestra Maksimilijana (Blagica) Palac u 75. godini života i 55. redovništva.
Sveta misa zadušnica i sprovodni obredi bit će 11. studenoga 2020. na sestarskom groblju „Gruban“ u Bijelom Polju s početkom u 14 sati.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
Sestra Maksimilijana rođena je 26. ožujka 1945., u grudskoj Dragićini kao sedmo od jedanaestero djece u obitelji Karla i Jake r. Leko. Krštena je 28. ožujka u župi sv. Katarine u Grudama i na krštenju dobila ime Blagica. Osnovnu školu pohađala je u rodnome mjestu.
Među kandidatice primljena je 20. rujna 1962. Dan ulaska u novicijat dočekala je 22. kolovoza 1965. godine u kući odgoja u Bijelome Polju, s redovničkim imenom s. Maksimilijana, te je 23. kolovoza 1966. položila Prve zavjete. Doživotne zavjete položila je na blagdan Gospe od anđela 1971. godine.
U vrijeme kandidature provela je dvije i pol godine kao pomoćnica u kuhinji u Franjevačkom samostanu Humac (1962. – 1965.). Cijeli svoj radni vijek, od Prvih zavjeta do prvih znakova bolesti (leukemija), provela je u kuhinji. Smjenjivala su se samo mjesta njezina služenja, u domovini i inozemstvu. Do doživotnih zavjeta bila je u Franjevačkom konviktu u Vlodropu/Nizozemska (1967. – 1971.). Potom je u Bijelome Polju dopunila svoje osnovnoškolsko obrazovanje (1971. – 1973.), a nakon dvije godine provedene u Veljacima (1973. – 1975.) premještena je u Dubrovnik gdje se stručno usavršavala u zvanju kuharice pohađajući srednju ugostiteljsku školu (1975. – 1977.). Nesebično se potom darovala kuhajući u Franjevačkom samostanu u Frohnleitenu (1977. – 1980.) i Staračkom domu „Sv. Elizabeta“ u Heilbronnu (1980. – 1992.). Po povratku u domovinu par godina služila je u Franjevačkom samostanu Humac (1992. – 1993.) i župi Gorica (1993. – 1998.). Poslušnost ju je ponovno odvela u inozemstvo, u HKM Augsburg, gdje je provela punih trinaest godina (1998. – 2011.). Ponovni povratak u domovinu obilježile su još dvije podružnice: sestarska zajednica u Ljubuškom (2011. – 2015.) i Tihaljini (2015. – 2019.). U zajednicama u Gorici i Augsburgu obnašala je i službu kućne predstojnice.
Ujesen 2019., kada se pogoršalo zdravstveno stanje s. Maksimilijane, iz Tihaljine je premještena na Bolesnički odjel u samostanu Sv. Obitelji u Mostaru. Tu se u večernjim satima 9. studenoga 2020., nakon godinu dana liječenja, primivši sakramente kršćanske utjehe i ispraćena molitvom sestarske zajednice smirila u svojem Gospodinu.