U nedjelju, 27. prosinca 2020. godine, u provincijskom središtu u Franjevačkoj u Mostaru proslavljena je svetkovina Svete Obitelji.
Kao što je već uobičajeno u prigodi proslave naslovnika naše Provincije Euharistijsko slavlje predvodio je mjesni biskup. Nakon čestitarskog pohoda na svetkovinu sv. Franje mons. Petar Palić pohodio je našu zajednicu na svetkovinu Svete Obitelji i predslavio Euharistiju u zajedništvu sa župnikom župe sv. Petra i Pavla fra Božom Milićem i tajnikom don Domagojem Markićem.
Kako je pandemija koronavirusa već više puta tijekom ove godine mijenjala naše planove i običaje tako je u samostanskoj kapeli izostalo okupljanje sestara iz zajednica iz Mostara i Bijeloga Polja. Na slavlju je sudjelovala samostanska zajednica. Liturgijsko pjevanje, napose božićnih pjesama podarilo je blagdanu posebnu ljepotu i ispunilo sve radošću.
Nakon što su sestre pročitale liturgijska čitanja i otpjevale psalam, fra Bože je navijestio Evanđelje pročitavši ulomak u kojem evanđelist Luka opisuje kako su Marija i Josip, kad su se prema Mojsijevu zakonu navršili dani njihova čišćenja, uzišli u Jeruzalem i prikazali Isusa u Hramu te susret sa starcem Šimunom i proročicom Anom.
Otac Biskup je tumačeći svetopisamske tekstove govorio o obitelji, napose o redovničkoj obitelji te koje su njezine osobine bez kojih ne može opstati. U prvom redu to je vjera, Abrahamova vjera, „ono prvo, početno, temeljno što nas okuplja u redovničku zajednicu. Ako toga nema, nema ni prave, iskrene redovničke zajednice.“ Zatim o onome što „govori“ šutnja Evanđelista o Isusovom skrivenom životu, o njegovih 30 godina, o čemu nije zapisano gotovo ništa u Svetom pismu: kako je važno da se neke stvari događaju i dogode u tajnosti, prije svega molitva; šutnja o životu Svete Obitelji uči nas kako je važna smislena šutnja svugdje, pa i u redovničkoj obitelji. „Kako je duboka tajna ljubavi učimo također u redovničkoj obitelji“, kazao je o. Biskup. „Niste ovdje, zato što dobro odgovarate jedna drugoj. Nego obratno, zato što ste ovdje, pripadate ovoj redovničkoj obitelji. A Bog svakome od nas poručuje: Ja sam vas takve htio. Ostanite u mojoj ljubavi. I zadnje što nam pokazuje Sveta Obitelj, osobito osoba sv. Josipa u ovoj Godini sv. Josipa: prihvatiti sve strpljivo i s ljubavlju. Možda je to bitno za današnje vrijeme. To dijete, koje on odgaja, za koje on radi i živi nije njegovo. On ga je prihvatio. Jer jedino to čini jednu obitelj kao obitelj: da se članovi međusobno prihvaćaju. Pa i redovničku obitelj!“
Osvrnuo se potom s par misli na lik starca Šimuna: „On o djetetu Isusu izgovara tri riječi: „Ovaj je evo postavljen na propast, na uzdignuće i za znak osporavan.“
- Isus kao propast? Da, propast naših malih ili velikih idola, propast našeg svijeta maski i laži, nedovoljnog i bolesnog života. Došao je upropastiti sve ono što upropaštava čovjeka, da donese mač i vatru kako bi sjekao i palio ono što je protiv svega ljudskoga.
- Isus kao uzdignuće – snaga je koja vas tjera da ustanete kad mislite da je za vas gotovo, koja vas tjera da hodate naprijed čak i ako u sebi imate prazninu i sive oblake pred očima. Živjeti znači neizmjernu strpljivost u započinjanju ispočetka!
- Isus znak osporavan, znak proturječja – Isus proturječi mojoj iluzornoj ravnoteži između davanja i posjedovanja; on proturječi mojoj prosječnosti, svim mojim zabludama o Bogu.
Neka to budu naša tri nova koraka u pristupu Isusu“, zaključio je otac Biskup.
Čestitajući svetkovinu i naslovnika Provincije na koncu misnoga slavlja nazočnima se obratila provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina. Zahvalila je o. Biskupu na ovom pastirskom pohodu kao i na homiliji kojom je u svjetlu svetkovine osvijestio bitne zahtjeve redovničkog zajedništva i potaknuo sestre da ih vjerodostojno žive. Sestrama se pak obratila zdušno ih potičući:
„Polazeći i učeći od sklada Svete Obitelji – prisjećamo se danas i sv. Franje i njegova duboko doživljena osjećaja i vrijednosti zajedničkog života. Braću je smatrao darom Gospodnjim i stoga bratsku ljubav većom od majčinske: „I gdje god se braća nalazila ili susrela, neka se pokažu domaći među sobom. I neka s pouzdanjem jedan drugome otkrije svoje potrebe, jer ako majka hrani i ljubi svoga tjelesnog sina, koliko brižnije moramo hraniti i ljubiti svoga duhovnog brata!“ (PPr 78:1633.). Izvor takvom Franjinom shvaćanju sasvim je sigurno u evanđeoskom sklopu o novoj srodnosti i zajedničkom podrijetlu od Oca: „Tko god vrši volju Oca moga koji je na nebesima, on mi je brat, sestra i majka“ (usp. Mk 3, 31-35).
Drage sestre, pripadajući ovoj zajednici po daru poziva Božjeg ni mi jedne drugima nismo izbor već dar. „Gospodin nam je darovao sestre!“ Čestitajući Naslovnika Provincije poželjela bih nam svakoj poimence i svima zajedno, upravo to dragocjeno iskustvo i ponašanje sv. Franje: da međusobno budemo sestre. Da se kao što Pavao potiče Kološane, zaodjenemo u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost i strpljivost te podnosimo jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu… I što god htjednemo reći ili učiniti, neka sve bude u ime Gospodina Isusa! Neka Isus bude naš temelj i središte. Po njemu zahvaljujmo Bogu, Ocu (Kol 3,12-14).“