Sve je dar
„Isuse, uzdam se u tebe“, bila je tema posljednjeg u dugom nizu seminara posta molitve i šutnje, koji organiziraju Školske sestre franjevke Krista Kralja Provincije Svete Obitelji sa sjedištem u Mostaru. Održan je u Duhovnom centru biskupa fra Paškala Buconjića u Bijelom Polju od četvrtaka 13. do nedjelje 16. ožujka.
„Spomen je to na sveto trodnevlje“ kazala je s. Ljilja Pehar, koja je taj oblik duhovnih obnova započela 2011. godine. Održavaju se pet puta u godini. Zanimljivo je da im žele nazočiti svi naraštaji, tako da je i ovaj posljednji okupio podjednak broj mladih i onih zrelije dobi. Nekima teško padne post o kruhu i vodi sve dane, nekima šutnja, no svi na kraju izražavaju radost i zadovoljstvo novih iskustava, koja otvaraju i drukčije poglede na svijet, promjene u obiteljskim odnosima svjesni da su svi ostali isti, samo oni sami više nisu isti. Mijenjaju se, uče ne prigovarati, opraštati – i nerijetko potaknuti obiteljsku molitvu. Također shvaćaju i neke druge vrijednosti, koje do tada nisu uočavali.
„Posteći, spoznala sam kako nisam zahvalna na hrani koju imam svaki dan i koliko je to bitno“, kazala je jedna mlada sudionica i dodala „Nisam mogla ni zamisliti koliko meni ovaj seminar treba. Mislila sam da me Bog više ničim ne može iznenaditi, ali sam zavirila duboko u svoje srce i shvatila koliko trebam imati ljubavi za druge. Znam kako sama to ne mogu. Shvatila sam riječi s. Ljilje – Kad ti uradiš što je u tvojoj moći ostalo prepusti Božjoj svemoći. U svojoj svakodnevici trebam se prepuštati toj Ljubavi da me vodi i mogu reći da nakon ovog seminara želim da Bog posloži moje želje, od kojih je sada preostala samo jedna – da Gospodin bude u svakom mom danu i da ljubav vlada u mom životu“, rekla je jedna mlada sudionica.
„Kad se susretne Boga sve se mijenja“ kazala je s. Ljilja upućujući na Božju sveprisutnost, ljubav i svemoć te njegovo beskrajno milosrđe naglašavajući značenje riječi „Isuse, uzdam se u tebe“, na koje je sam Isus uputio sv. Faustinu tražeći da se slikom prikaže ljudima njegovo beskrajno milosrđe i taj naglasak. Slika Milosrdnog Isusa s tim ohrabrujućim riječima istaknuta je u dvorani u kojoj se razmatra Lectio Divina. Tada sudionici otkrivaju blizinu, ljepotu i širinu Božje Riječi, čime se oglašavaju, prekidaju svoju šutnju, koju sestra i tako naziva – šutnjom od nepotrebnog.
„U posljednje vrijeme imala sam bezbroj pitanja. I mučila se. Nisam mogla zamisliti da bi mi Bog mogao progovoriti preko drugih. Ali sam spoznala da je to tako, samo da ih trebam slušat, ali ja to ne znam, ne znam slušati. Shvatila sam da ja ne mogu ništa, ali On može sve. Trebam se otvoriti Gospodinu, on sve može. Osjetila sam kao da smo svi imali ovdje neku malu korizmu i da jutros imamo uskrsno jutro. Nekako smo svi srdačni, nasmijani, veseli, zadovoljni, sretni, mirni“ kazala je u nedjeljno jutro, pred završetak seminara, jedna od sudionica koja pripada srednjem naraštaju.
Zanimljivo je kako se tih dana zbliže u jednoj iskrenoj, istinskoj ljubavi svi sudionici, svi naraštaji, a ovaj ih je put bilo gotovo četrdeset. Postanu kao jedna obitelj, stariji oduševljeni mladima, mladi starijima. Sve te divne djevojke i mladići kao da ovdje prvi put upoznaju mudrost i radosnu jednostavnost baka i djedova. I svi kažu kako ne bi željeli drukčije formiranje skupine, nego upravo ovakvu, može se slobodno reći tronaraštajnu.
„Tko susretne Boga, našao je sve i onda se sve želje mijenjaju, tada nastaje potpuno novi život. Post i molitva idu zajedno – moli duh, duša i tijelo“, riječi su sestre Ljilje uz neizostavni naglasak na djelima milosrđa, poučavajući mjeri želja i potreba te u skladu s tim pomaganju onima koji su u potrebama, a takvih ima svuda oko nas. „Tražimo Boga, a sve drugo će se posložiti, nadodati. Možemo postiti tek kad znamo cilj. A cilj mi je biti jedno s tobom, Gospodine. Biti zajedno s Isusom. On je korizmu postio i molio za nas. Želim ti se pridružiti na putu spasenja“ riječi su s. Ljilje. Post na seminaru ne naziva odricanjem nego „danima života s kruhom radi približavanja euharistijskom kruhu. Nakana posta i molitava je jedinstvo s euharistijskim Kristom, jedinstvo s Isusom. Kad se ove dane osnažimo Bogom te s njim i Marijom idemo u svoje obitelji, počinju promjene – Isuse, govori ti. Marijo, govori ti. Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. – Ako smo s njim, čega se bojati! Isus kaže da ga najviše boli što ljudi nemaju u njega povjerenja“, podsjetila je sestra na od Crkve priznato svjedočanstvo sv. Faustine Kowalske.
„U Duhovnom centru vlada šutnja jer je u kući, u srcu kuće, kapelica u kojoj boravi živi Isus i gdje ga se časti u postu od govora“ reći će sestra Ljilja.
U toj kapelici tijekom duhovne obnove sudionici po urednom dragovoljnom rasporedu ostaju cijele noći pred Isusom u Presvetom oltarskom sakramentu. „Zašuti pred Bogom u kapelici!“ poziva sestra i prenosi „Isus se smije kad mu kažemo svoje želje. Odnosno tada je žalostan. Dovoljno je reći – Isuse, evo ti mene. Šutjeti pred Isusom i ponavljati kratki vapaj. Trebamo vjerovati da Bog zna našu situaciju“ poučila je. Također je posebno naglašavala važnost i vrijednost oprosta, što su na temelju svojih iskustava potvrdili mnogi sudionici koji se nakon takvih „škola“, primijenjenog savjeta i promijenjenih odnosa ponovno vraćaju na ovaj seminar. Žele učiti više, uticati se zagovoru svetaca, a što je zanimljivo – svaka soba u objektu nazvana je po nekom svecu.
S. Ljilja podsjeća na svoju malenost i neznatnost te svaku dobru riječ, svaki poticaj pripisuje Božjem djelovanju. Ona je s fra Slavkom Barbarićem „studirala“ život molitve, vjere, rada, pouzdanja u Gospodina… „Gospodin može sve, unatoč svemu. Gospodin čini čuda. Bog je osoba. Kad se s osobom Isusa Krista, s molitvom popnemo na brdo problema tada smo bliže Bogu. Ne treba se ni od optužbi braniti – neka me Bog brani“ prenosi sestra svoje iskustvo. Dodaje kako je i ovaj seminar što zahtjevniji i tegobniji, to plodonosniji „Što gore – to bolje.
Što god dođe – prihvatite, sve što se dogodi, reakcije su na naša unutarnja događanja. Fra Slavko je na primjedbu – Nervozan sam kad postim, odgovarao – Ti kad postiš vidiš da si nervozan, ali takav si i bez posta, samo što u drugim danima ne vidiš da si nervozan“, kazala je sestra Ljilja. Usporedila je obiteljski i euharistijski stol. „Ako jedan nije svet, neće biti ni drugi. Obitelj je crkva u malom. Isus je za ustanovljenje euharistije odabrao obiteljski stol. Oba su sveta! Stoga ih popravljajmo, ne dopustimo da se i jedan sruši.“
Savjetovala je kako je obiteljsku molitvu najbolje započeti onom kratkom – blagoslovnom prije jela i zahvalnom nakon jela. „Supružnici postaju užasni stranci ako zajedno ne mole. Jer Bog je ljubav. On umnaža i bračnu ljubav. Bog je taj koji učvršćuje vezu, on nadolijeva ljubav. Zajedno moliti, zajedno jesti, zajedno zahvaliti“, rekla je podcrtavajući svetost obiteljskog stola te naglašavajući „čuvanje, a ne rušenje obiteljskog hrama. Obitelj je Crkva u malom. Ali trebamo moliti i postiti i za svoje svećenike. Pomoći im da budu sveti. Svi smo pozvani na svetost. Ako imadnemo svete svećenike imat ćemo i svete vjernike. Moramo biti vojska Božje ljubavi u svojoj obitelji, Crkvi i narodu. Svijet propada jer nema majčinske ljubavi, majčinskih žrtava i majčinskih molitava. Majka gine moleći i posteći. A Bogu ne možemo doći bez svećenika! Niti Bog nama može doći bez svećenika! Ako njih ogovaram uništavam samu sebe, kopam sebi propast. Razmišljajmo o svetom posljednjem času“ poučavala je i na ovom seminaru s. Ljilja Pehar. „Biti poučljiv, otvoren da nas pouče. Kad vidiš da nekom svećeniku teško ide – posvoji ga, moli i posti za njega, a da nitko ne zna, ni on, samo Bog i ti. Moli i posti za njega. I uvijek kidaj zapreke, ono loše što niče u nama. Sve učinimo da naše obitelji budu svete. Najveći uspjeh seminara je ako sam otkrila neku slabost u sebi i ako se trudim otkloniti je“ kazala je s. Ljilja u nizu više nego vrijednih naglasaka u tri dana odmora u duhovnom domu uz život s kruhom i vodom, lijepo posloženom programu seminara, koji su mnogima pomogli da se poslože. Pa im se opet vraćaju. I dovode druge. Bez ikakve promidžbe traži se mjesto više pa su i na ovom neki raniji sudionici ustupili mjesto „potrebnijima“.
Posebnu zahvalnost sudionici su izrazili književnici Aniti Martinac, sudionici Domovinskog rata, koja svojim pisanjem, osobito romanima osvjetljava hrvatsku povijest. Posebno oduševljenje izrazili su mladi priznajući kako žele znati istinu.
Višnja Spajić