Rođena: 21. ožujka 1861., Šmarjeta kod Pesnice (danas Pernica)
Novicijat: 23. rujna 1879., Maribor
Vječni zavjeti: 8. rujna 1884., Maribor
Preminula: 4. veljače 1925., Ljubljana
Amalija je rođena u seljačkoj obitelji i pohađala pučku školu. S 15 godina upisala je školu Školskih sestara u Mariboru i obrazovala se za učiteljicu u pučkoj školi. S 18 godina započela je novicijat Školskih sestara i primila je ime s. Lidvina.
Deset godina (od 1883. do 1893.) poučavala je na djevojačkoj školi u Celju, gdje je posljednje tri godine (od 1890. do 1893.) bila i kućna predstojnica. Od 1893. do 1914. bila je učiteljica dječačke škole u Marijanišču u Ljubljani i kućna predstojnica. Kada je Poljoprivredno društvo u Marijanišču osnovalo školu za poljoprivredu i domaćinstvo, s. Lidvina preuzela je njezino vodstvo. Godine 1911. napisala je knjigu za škole i domaćice.
Na Vrhovnom kapitulu 8. rujna 1914. izabrana je za vrhovnu predstojnicu. Sestra M. Lidvina vodila je Družbu u teškom razdoblju Prvog svjetskog rata. Marljivo je obilazila sestre na podružnicama i slala ih i u inozemstvo na razne tečajeve. Unutar Družbe provodila je reformu. Godine 1922. Sveta kongregacija za redovnike odobrila je prve konstitucije s Decretum Laudis, čime je Kongregacija postala redovnički institut papinskog prava.
Nakon Prvog svjetskog rata, osim odgoja djece i djevojaka, s. Lidvina u apostolat je uključila i služenje bolesnicima. Na svom putu u izradi Konstitucija naišla je na mnoge poteškoće, pa i prigovore pojedinih sestara te biskupijskog ordinarijata u Mariboru, no ustrajala je u svom naumu. Na temelju dopisa Konzistorija Biskupije, u posljednjim mjesecima svoga mandata bila je prisiljena predati vodstvo svojoj zamjenici, s. M. Stanislavi Voh. Iako ju je boljelo, prihvatila je predano ovaj križ. Upravo zbog njenog odnosa prema patnji, sestre su je još više cijenile. Nakon službe vrhovne predstojnice vratila se u Marijanišče u Ljubljani, gdje je dugo patila od srčanih problema.
Sestra M. Lidvina bila je snažna osobnost, koja je vodila Družbu kroz teške godine Prvog svjetskog rata i nakon njega. Bila je žena duboke i čvrste vjere, mudrosti i praktičnosti; odlučna i nježna u isto vrijeme; skromna prema sebi, a majčinski dobra prema drugima, osobito bolesnima. Kao predstojnica bila je zahtjevna, ali ljubazna prema mladim sestrama. Umrla je 4. veljače 1925. godine i pokopana je na ljubljanskom groblju Žale.