Na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, 2. veljače 2025., kada Crkva posebnu pozornost posvećuje svećenicima, redovnicima i redovnicama koji su svoj život posvetili Bogu kroz zavjete siromaštva, poslušnosti i čistoće, tri sestre juniorke, s. Marija Šimić, s. Marija Rotim i s. Jelena Naletilić, obnovile su privremene redovničke zavjete. Euharistijsko slavlje s obredom obnove zavjeta u kapeli provincijskog središta u Mostaru predvodio je fra Danko Perutina, gvardijan i župnik župe sv. Petra i Pavla u Mostaru. Njihove je zavjete u ime Crkve primila provincijska predstojnica s. Franka Bagarić, u nazočnosti dviju svjedokinja i okupljene zajednice.
Euharistijsko slavlje započelo je molitvom i blagoslovom svijeća, a nakon toga nastavljeno je službom riječi.
U prigodnoj homiliji fra Danko je govorio o čovjeku, kojega je Bog, stvorivši ga na svoju sliku i priliku, stvorio za zajedništvo, a to je čovjekov najveći poziv: ući u zajedništvo s Bogom i svojim bližnjima. U zajedništvu se može najlakše susresti Gospodina.
Zatim je govorio o suvremenom svijetu i njegovim ponudama, brzini, nestrpljivosti, medijima, virtualnim zajednicama, globalizaciji…, izazovima koji se stavljaju i pred današnje redovništvo.
Izdvojio je potom za redovnike i redovnice tri izazova svijeta koji ugrožavaju i dovode u pitanje redovničke zavjete. Prvi je „izazov hedonističke kulture – svodeći je često na igru i potrošnju, i uz sudioništvo sredstava društvenog priopćavanja popuštajući nekoj vrsti idolopoklonstva instinkta – izazov je, prije svega, posvećene čistoće. Življena čistoća svjedoči uravnoteženost, vladanje samim sobom, smionost, psihološku i afektivnu zrelost. Zavjet čistoće jedno je od prvih i temeljnih obilježja našega identiteta. Ne odnosi se samo na savršenu uzdržljivost u bezbračnosti, nego i na savršenstvo sestrinske ljubavi. Iskrena sestrinska ljubav štiti zavjet čistoće. Stoga je nužno da posvećeni život pokaže današnjem svijetu istinske primjere življene čistoće Bogu posvećenih muževa i žena koji na taj način svjedoče uravnoteženost.“
Drugi je izazov „izazov materijalizma, pohlepe za posjedovanjem – izazov za zavjet siromaštva. Od redovnika i redovnica traži se snažno evanđeosko svjedočanstvo samoodricanja i uzdržljivosti.
Treći izazov koji je fra Danko izdvojio u svojoj homiliji je „izazov poimanja slobode – izazov je slobode u poslušnosti. Virus individualizma prepoznatljiv je u osuđivanju svega i svakoga, utapa se, u da toga nije ni svjestan, u „istinitosti“ svojih prosudbi i poteza. Redovnička osoba koja nije zrela bježi od braće i sestara, druge nastoji pridobiti za sebe, u njima traži zaštitu, zadovoljava svoje bolesne potrebe ogovaranja ili čak klevetanja. Sve je nesretnija i svjesno ili nesvjesno u prljavu igru želi uvući što više braće ili sestara. Osoba u sebi nesretna, svugdje vidi neprijatelje, svoju nesreću guta i sije na razne strane. Odbacuje ono što je bitno u rastu i unutarnjem skladu, lijek za ove i druge izazove: molitva – rad – odmor.“
Svaki dan smo pozvani na posvećenje, zaključio je fra Danko, potičući sve riječima pape Franje da moramo mirisati na evanđelje, crpiti snagu iz njega kako bi se širila slava Božja.
