Tradicionalna baškovoška fjera sv. Nikole započela je u 10 sati procesijom s kipom od crkve pa rivom do mula, uz blagoslov brodova, ribara i mornara na svim morima svijeta, te povratkom u crkvu. Procesiju je predvodio križonoša u pratnji ministranata, a slijedio ih je barjak sv. Nikole, djeca, muškarci, zatim barjak BDM, časne sestre, zbor, djeca u narodnoj nošnji, kip sv. Nikole, svećenici, barjak sv. Josipa i puk Božji. Kip sv. Nikole nosili su baškovoški mornari. Tijekom procesije pjevane su Litanije svih svetih i crkvene pučke pjesme koje je animirao crkveni zbor.
Tišinu i prazninu ulica Baške Vode u hladnim prosinačkim danima ispunili su ujednačeni koraci i glasovi djece, mladih i starih koji su pobožno prateći kip svog nebeskog zaštitnika molili za Božji blagoslov i zahvaljivali Bogu za godinu koja se polagano primiče svom kraju.
Po završetku procesije ulicama grada sav se narod ponovno okupio u crkvi na slavlje sv. mise, na izvor koji nam obnavlja snagu i učvršćuje korake u svakodnevnom hodu i svjedočenju ulicama naših života.
Svečanim i uvježbanim glasovima misno je slavlje pratio župni zbor pod ravnanjem s. Ankice Džajić.
U svečano urešenoj crkvi, punoj vjernika, osim baškovoške zajednice, bile su i sestre iz Provincijske uprave iz Mostara te sestre koje su dio svoga života provele u ovoj župi kao katehistice ili vršeći druge poslove unutar zajednice, koja je još od 1974. godine smještena na adresi Andrije Kačića Miošića 56. Na slavlju su sudjelovale i sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije iz Tučepa te sestre Služavke maloga Isusa iz Brela.
Liturgijska čitanja i molitvu vjernika čitale su s. Brigita Luburić (prva katehistica u Baškoj Vodi) te s. Emanuela Pranjić, s. Kata Ostojić i s. Katarina Raič.
Nakon navještaja evanđelja o. Provincijal je protumačio liturgijska čitanja u svjetlu blagdana sv. Nikole. Na koncu homilije se, uz čestitku, osvrnuo na 50. obljetnicu dolaska i djelovanja sestara u ovoj župi: „Vrijedno je spomena i zahvalnosti Bogu za dar svih sestara koje su svjedočanstvom svoga redovničkog života i svojim angažmanom na različitim poljima djelovanja u ovoj župi ostavile vidljivi trag svoje prisutnosti…
Srdačno pozdravljam sve prisutne sestre i izražavam svoju zahvalnost što je zaslužuju za svjedočanstvo svog redovničkog života i za sve što su učinile i čine za duhovnu i materijalnu dobrobit puka Božjega na ovim prostorima“, zaključio je o. Provincijal te pozvao sve nazočne da u svoje svakodnevne molitve preporuče ovu zajednicu, da se pomole za nova duhovna zvanja kako za našu zajednicu tako i za mladiće i djevojke koji će prihvatiti redovnički i svećenički život.
Na koncu sv. mise zahvalno slovo izrekla je provincijska predstojnica s. Franka Bagarić: „Ovim euharistijskim slavljem zahvalile smo Bogu za nebrojena dobra koje nam je darovao, prisjećajući se sestara naše Provincije koje su prije 50 godina priskrbile skromni dom u Baškoj Vodi, omogućujući sestrama djelovanje u ovoj župi i pristojan odmor onima koje djeluju na drugim podružnicama. Prodaja male kućice u tadašnjoj Ulici XII. proleterske brigade bila je Provincijskoj upravi sa s. Salezijom Anić prilika koju nisu htjele propustiti. Za realizaciju tog cilja financijski nas je podržao Caritas Passau i drugi dobročinitelji kojih se i danas u molitvi sa zahvalnošću sjećamo. Svoju radost i dobrodošlicu sestrama je napose iskazao župnik fra Anđelko Šimić sa župljanima Baške Vode.“
Obraćajući se župljanima s. Franka je potom istaknula: „Sv. je Nikola u snazi imena Isusova smirivao uzburkano more, pomagao siromašnima, napose djeci. Vi ste prognanike, koje je ratni vihor 1992. donio na ovu obalu, prihvatili, udomili i iskazali im ljudsku utjehu i ohrabrenje, vraćajući im ponovno na lice osmjeh i nadu. Među njima bile smo i mi, Školske sestre franjevke iz Bijeloga Polja, Mostara, Konjica i drugih mjesta koja su bila izravno pogođena ratnim nevoljama. U kućnoj kronici sestara u Baškoj Vodi u mjesecu svibnju 1992. zapisano je: S nama su i naše progonstvo prate Baškovođani. Svi su uz nas. Svaka obitelj nama želi pomoći. Kuće susjeda Ive i Katje Radić, Katice Divić, Katice Cvitanović, Tončeka Staničića već su popunjene pa su sestre (njih 6) te fra Svetozar Kraljević i don Ante Ivančić smješteni u kuću Božene Oršolić.
Baška Voda je, nastavila je s. Franka, u vrijeme rata udomila trećinu sestara naše Provincije. Iako smo same bile pogođene ratnom nevoljom, sestre su se odmah ovdje uključile u pastoral molitvom, vjeronaukom i karitativnim djelovanjem s prognanicima iz Kupresa, Mostara i Vukovara. U to vrijeme parkovi oko bungalova i hotela u večernjim satima odzvanjali su dječjom molitvom Zdravo Marijo… sveta Marijo… Bogu hvala za Domovinu! A vama hvala za 50 godina zajedničkog hoda napose za te dane ratnih godina.“
Na koncu je s. Franka zahvalila župniku fra Filipu na organizaciji proslave jubileja kao i o. Provincijalu za euharistijsko slavlje.
Potom je s. Zora Jažo, kućna predstojnica zajednice u Baškoj Vodi, pročitala čestitku fra Gabrijela Jurišića Hrvatina. Čestitku je sestrama uputio i fra Svetozar Kraljević, koji je kao bjelopoljski duhovnik sestara za vrijeme Domovinskog rata bio sa sestrama u Baškoj Vodi.
Zahvalnu riječ uputio je i župnik fra Filip Budić. Sestrama katehisticama, koje su tijekom ovih pedeset godina djelovale u župi, uručio je zahvalnice. I još jednom je, nakon zahvale svima koji su bili uključeni u pripremu slavlja, sestrama čestitao, dodajući „Kao što je ondašnji župnik fra Anđelko Šimić bio sretan i radostan što su časne došle u župu tako sam i ja sretan i radostan što su časne ovdje. Mogu kazati da su mi one desna ruka, što svojim pastoralnim djelovanjem i svojom prisutnošću pripomažu pastoralnom napretku župe i vjernika.“
Sestre su o ovoj prigodi pripremile mali znak sjećanja i zahvalnosti, bookmark, krunicu i prigodnu brošuru o povijesti dolaska i djelovanja časnih sestara, koje su vjernici mogli uzeti pri izlasku iz crkve.
