U organizaciji Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u Zagrebu je od 10. do 11. listopada 2024. upriličena proslava franjevačkih jubileja pod geslom ,,Osam stoljeća svjetlo Evanđelja po tebi, Franjo, sav svijet obasjava!“.
Franjevačka obitelj od 2023. do 2026. obilježava velike franjevačke obljetnice: 2023. – 800 godina od Franjevačkog Pravila i Božića u Grecciu, 2024. – 800. objetnica dara stigmi, 2025. isti jubilej za Pjesmu stvorova, a 2026. – 800 godina od preminuća sv. Franje Asiškog.
Na ovaj susret su bili pozvani svi članovi velike franjevačke obitelji, ali prije svega odgajanici/ce iz cijele franjevačke obitelji. Stoga su iz naše Provincije na ovom jubileju, uz provincijsku predstojnicu s. Franku Bagarić i magistre s. Slavicu Barbarić i s. Marijanu Selak sudjelovale sve odgajanice (kandidatice, postulantica, novakinje i juniorke). Za vrijeme boravka u Zagrebu sestre su bile smještene kod naših sestara u samostanu Prečistog Srca Marijina, u Zagrebu.
U četvrtak, 10. listopada. 2024., relikvije sv. Franje ,,hodočastile su„ u Samostan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u Dubravi. Ondje je upriličeno molitveno bdijenje koje je predvodio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije BDM. Na samom početku bdijenja, provincijal fra Jozo unio je u procesiji moći sv. Franje i izložio ih na oltaru. Prigodne tekstove pjesnika Stjepana Lice čitali su gosp. Dario Brigić i gđa Ružica Lice. Tekstovi su obuhvaćali sve značajne trenutke Franjina života, od pisanja prvoga Pravila, jaslica u Grecciu, primanja svetih rana koje posebno obilježavamo ove godine, pa do Pjesme Brata Sunca i do samoga preminuća svetog Franje. Svojim pjevanjem svaki tekst su popratili bogoslovi Hercegovačke franjevačke provincije. Na kraju molitvenog bdijenja, sve prisutne je blagoslovio otac provincijal te su svi imali priliku osobno počastiti moći sv. Franje.
Slijedećeg dana, 11. listopada, na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu održan je znanstveni simpozij povodom proslave 800. obljetnice stigmatizacije sv. Franje te ostalih franjevačkih jubileja. Simpozij je započeo pozdravnim govorom s. Darije Jovanović, predsjednice Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i BiH. U ime Odbora za proslavu franjevačkih Jubileja skupu se obratio fra Miljenko Hontić, provincijal Hrvatske provincij sv. Jeronima franjevaca konvntualaca, dok je program vodila Tanja Maleš. Na Simpoziju su bila nazočna i dvojica franjevačkih biskupa, krčki biskup mons. Ivica Petanjak i požeški mons. Ivo Martinović, koji je pozdravio okupljene. Nakon toga su započela izlaganja predavača o važnim događajima Franjina života, među kojima je bila i naša s. Marija Pehar koja je govorila na temu temu ,,Jedinstveno otajstvo Boga u Utjelovljenju i Križu“ .
Za sve prisutne sudionike znanstvenog simpozija pučka kuhinja Doma sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu priredila je ručak te su sudionici na taj način podržali karitativno djelovanje pučke kuhinje. Potom je uslijedio drugi dio simpozija, nastavak izlaganja te mogućnost za raspravu. Simpozij je zaključen euharistijskim slavljem u bazilici sv. Antuna na Sv. Duhu kojeg je predslavio zagrebački nadbiskup i metropolit mons. Dražen Kutleša, prigodom dolaska relivije krvi sv. Franje u Zagreb.
U svojoj homiliji mons. Kutleša, istaknuo da je milost u Franji započela svoje djelo nako što ga je pogodila bolest koja ga je dovela do odbojnosti prema ispraznostima u kojima je uživao. Naglasio je da danas mnogi u sv. Franji vide samo vesela brata koji se znao živo radovati stvorenjima, no ne uspijevaju razumijeti siromaštvo i pokoru kojima je podvrgavao svoje tijelo odbijajući blagodati ovoga svijeta. Bez pokore i rana nema sv. Franje, kao što bez križa nema kršćanstva. Nakon završnog blagoslova, vjernici su imali priliku iskazati čast relikviji krvi sv. Franje. Misno slavlje uveličano je Mješoviti zbor franjevačkih provincija iz Hrvatske i BiH. Nakon završnog blagoslova, vjernici su imali priliku iskazati čast relikviji krvi sv. Franje Asiškoga.
“Franjo moli čitavim svojim bićem. Čitavim životom. U svojoj je molitvi do kraja izložen. Za njega život, ako čitav nije razgovor s Bogom, nije život u punini. On je tek „mjed što ječi, cimbal što zveči“ (1Kor 13,1).
Franjo svjedoči: nije do tebe da probijaš put kroz svijet. Do tebe je da probijaš put kroz svoje srce. I dopustiš Bogu da njime ide. Probudi svoju dušu. Iziđi i stani pred Boga. Razgovaraj s njim. Odazovi se njegovu Duhu i kada je šapat blagog lahora, i kada je suza koje se ne uspijeva suspregnuti, i kada je oganj koji pročišćava i pokreće. I znaj: ne možeš neokrznut kroz uska vrata tijesnim putem proći. Moli, molimo zajedno: Gospodine, osnaži me da i ja u svome biću, u svome životu ponesem svete rane. Rane ljubavi.” (Stjepan Lice)
Jubilejske godine na neki način zaustavljaju vrijeme i nas u vremenu, svraćaju pozornost na bitno, osvješćujući nam iznova da ništa od zbilje u kojoj živimo nije naše i da nema trajnu vrijednost.