- Pripremajući se za ovu propovijed utipkao sam u tražilicu „Google“ riječi, koje baš ne čujemo u samostanima: „Ne mogu više!“ Za 4 sekunde „gospodin Google“ je pronašao oko 84 milijuna rezultata.
Mi ljudi uvijek dođemo do granica. Svojih i tuđih. I kad ne znamo što bismo dalje, kad smo i u duhovnom pogledu na izmaku snaga, onda to ostavlja u životu duboke tragove. Za jedno tako duboko iskustvo čuli smo u prvom čitanju. Danas u čitanju susrećemo jednu od najupečatljivijih osoba u povijesti prvoga Saveza, proroka Iliju. Ilija je herojski lik Biblije. On je nemilosrdni borac za postojanje i čast pravoga i jednoga Boga. Njegovo ime Elijahu znači: Jahve je moj Bog. Ilija se na brdu Karmelu bori gorljivim riječima protiv lažnog boga Baala i protiv svega što je povezano sa štovanjem idola. Suprotstavlja se kralju Ahabu i njegovoj ženi Jezabeli i njihovim stavovima prema idolopoklonstvu. Kad je Bog u pitanju, kod Ilije nema kompromisa: ili Bog ili nitko!
2. Slušajući današnje čitanje postavljamo pitanje: što se odjednom dogodilo s ovim Božjim čovjekom? Umjesto hrabrog i beskompromisnog Ilije odjednom susrećemo čovjeka u bijegu, slomljene osobnosti. Ilija bježi od svoga poslanja, bježi pred samim sobom, pred svijetom, a time i pred Bogom. Odlazi u pustinju, dokle ga noge nose. U pustinji ga obuzima osjećaj napuštenosti, duboke tuge, osjećaj neuspjeha, na kraju je svojih snaga, sagorio i izgorio. Pod grmom žuke ili brnistre (grmolika biljka koja raste 2-3 m u visinu) osjeća zaštitu i sigurnost. I kad dosegne najnižu točku svoga postojanja, želi samo jedno: smrt. Duhovni ponor Ilijin ne može biti dublji.
Ilija nije sam sa svojim iskustvom i svojim očajem. U situaciji u kojoj sumnja u Boga, ljude i smisao svog života, Bog mu šalje anđela.
To nije anđeo koji dolazi u Ilijin život s nebeskim četama i trubama. To je anđeo koji vidi što je Iliji neophodno za život u ovoj situaciji. Anđeo mu nudi pečeni kruh, kao simbol jakosti i vrč vode, kao simbol života. Ilija ustaje iz svoga duhovnoga ponora, ustaje iz prašine i nastavlja put dalje. Iz nastavka znamo da je Ilija nakon ovoga iskustva pješačio kroz pustinju još 40 dana i noći do Božje gore Horeba, gdje će se dogoditi susret između Boga i Ilije.
3. Kriza proroka Ilije, braćo i sestre, kriza je čovjeka koji sebe može zamisliti samo kao pobjednika, punog sebe, samodostatnog koji ne treba ništa i ne traži ništa, koji ne traži nikoga. „Bit ćete kao bogovi“, trajna je kušnja za čovjeka. Kriza proroka Ilije kriza je religioznog čovjeka, čovjeka vjernika vlastite gorljivosti i zauzetosti, ali krivog razumijevanja Boga. Zato će sȃm Bog preoblikovati svoga proroka i njegov život i dovesti ga na put povratka i traženja, tako da Ilija postaje tražitelj Boga.
Bog, draga braćo i sestre, koga Ilija sreće na brdu Horebu, vrlo je različit od onoga što Ilija očekuje. Ilija je očekivao objavu Božje moći i veličine. Bog ne susreće Iliju u pokazivanju svoje moći. Ni u moćnim silama prirode, ni u vatri, ni u oluji. Bog se vrlo nježno približava preživjelom Iliji. Bog Iliji govori poput blagog lahora. U dašku vjetra koji se može osjetiti gotovo posvuda: kad nam vjetar u ovim ljetnim večerima nježno miluje kožu; kad nježno pomiče lišće u vrhovima drveća. Kao da je Bog htio reći i pokazati: Okružujem te, pratim te, uvijek sam s tobom. Pogotovo kad ste slabi i očajni.
4. Čak ni tisuću godina kasnije, Bog ne susreće čovjeka kao razorna snaga koja uklanja sve prepreke. On se objavljuje u Isusu Kristu, uzima naše ljudsko tijelo u obličju djeteta, prolazi naša ljudska iskustva, nama je u svemu toliko sličan, da ga mnogi onda, a ni danas neće prepoznati i prihvatiti kao pravoga Boga i Spasitelja svijeta. I sami su učenici očekivali i htjeli Isusa kao Boga osloboditelja, moćnog političara, vođu, a ne nekoga koji će na sebe preuzeti patnju i smrt na križu.
Pa čak ni danas Bog ne susreće nas kršćane kao čudotvorna moć koja briše sve prepreke. Sigurno i sami želimo mnogo puta moćnoga Boga, i u našim crkvama, kao i u našoj političkoj borbi protiv terora i nasilja, kako bismo konačno pomogli da pravda i mir zavladaju.
Bog i nas danas susreće, draga braćo i sestre, svojom Riječju kao vrlo tihi glas ili kao vrlo nježni dah. Pa ipak, ta Riječ je toliko moćna da može podići ljude i darovati im novi početak. Ta Riječ može ispuniti ljude strpljenjem, snagom i hrabrošću. Susret s Bogom u njegovoj živoj riječi stvara nutarnju slobodu u ljudima. To nas jača i pomaže nam da izdržimo u svim svojim životnim situacijama.
5. Gdje je i u čemu vas je susreo Bog, sestro Veronika? Ili Vi Njega?
Ovaj dan i ovaj trenutak je za Vas poseban. To je Vaš trenutak susreta s Bogom. Možda se i vi poput Ilije borite s mnogim pitanjima o smislu života i želite i očekujete neki čudesni događaj, da prepoznate Boga na djelu u svome životu, sada i ovdje. Umjesto toga, Bog se i vama danas objavljuje i daruje vam svoga Duha, koji će biti na djelu upravo u onome što danas zavjetujete: u svetom zavjetu siromaštva, poslušnosti i čistoće. Bog izmiče formama i predodžbama. Osluškujte u tišini svoga srca Božje djelovanje, djelovanje njegova Duha. Rijetko Bog govori glasno, a vrlo često govori tiho, skoro nečujno i potrebna je savršena tišina srca da bismo ga mogli čuti. Nećete ga sigurno čuti u buci svega onoga što vas okružuje. Ali, tražite ga u dubini svoga srca, u miru, u dobroti, u ljubavi, u poniznosti, u odricanju.
6. Draga braćo i sestre! Ono najčasnije, najbolje, vrhunsko što u Crkvi činimo jest slavlje euharistije. „Ja sam kruh života“, kaže nam Isus. U kruhu života, u svetoj Euharistiji, povjerena nam je za nas najveća dragocjenost. Dopušteno nam je hraniti se Isusovim tijelom i njegovom krvlju, dopušteno nam je sjediniti se s Gospodinom, kako bismo mogli ustajati uvijek iznova, ne ležati ispod grma žuke, nego da poput Ilije, ali i mnogih drugih odemo do Božje gore Horeba, odnosno do nutarnjeg prepoznavanja Boga. Onih 40 dana i noći u pustinji, sve dok ne vidimo Božju goru, nećete ni Vi, s. Veronika, a niti itko od nas biti pošteđen. Međutim, i u našoj ranjivosti i s našim strahovima, s našim sumnjama i razočaranim nadama smijemo se nadati susretu s Bogom.
Božja Riječ nas želi ohrabriti i ojačati kako bismo okončali svoja nutarnja bježanja. Ohrabreni Božjom Riječju i kruhom nebeskim vratimo se u svoju svakodnevicu, koju treba obnoviti, preoblikovati i učiniti je mjestom i trenutkom blagoslova.
Neka nam u tom nastojanju pomogne zagovor naše nebeske Majke Marije, sv. Franje i sv. Klare. Amen!
✠ Petar, biskup