Prije 800. godina u malenom mjestu imenom Greccio u Rietskoj dolini u Italiji sveti je Franjo na tada nov i jedinstven način htio proslaviti Božić. Njegov životopisac Toma Čelanski, opisujući taj događaj, veli da je sv. Franjo htio obnoviti uspomenu na dijete Isusa koje je bilo zaboravljeno. Sazvao je mještane i pozvao ih da svatko nešto učini kako bi misa ponoćka te 1223. bila posve drugačija. To su bile prve žive jaslice! Nitko se prije sv. Franje nije sjetio to učiniti. Dopustimo Tomi Čelanskom da na pripovijeda o tom događaju!
I približio se dan veselja, došao je dan klicanja. Iz mnogih mjesta pozvana su braća. Muškarci i žene onoga kraja prirediše prema svojim mogućnostima svijeće i zublje da bi rasvijetlili noć koja je blistavom zvijezdom rasvijetlila sve dane i godine. Napokon je došao svetac Božji. Kad je vidio da je sve pripravljeno, obradovao se. Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su vol i magarac. Čast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromaštvo, preporučivala se poniznost, a Greccio kao da postade novi Betlehem. Noć, rasvijetljena poput dana, bijaše ugodna i ljudima i životinjama. Pristiže narod i novom se radošću raduje novom otajstvu. Šuma odjekuje glasovima, a na zanosno klicanje odgovaraju stijene. Braća pjevaju, dužnu hvalu Gospodinu daju, i svu noć odjekuje zanosno klicanje. Svetac Božji stoji pred jaslama, od silnog ganuća uzdiše, shrvan krotkošću, a ispunjen čudesnom radošću. Jasle su oltar gdje se služi svečana misa; u neočekivanoj utjesi uživa svećenik.
Svetac Božji oblači levitsku odjeću, jer bijaše đakon, i zvonkim glasom pjeva evanđelje. A njegov glas! Glas je to neodoljiv, glas sladak, glas jasan, glas zvonak! Sve poziva na najveću nagradu. Zatim propovijeda okupljenom narodu. Njegove riječi o rođenju siromašnoga kralja u malom gradu Betlehemu teku poput meda. A često je, kad je htio izgovoriti presveto ime ISUS, govorio silnim žarom. Nazivao ga je betlehemskim Djetešcem, a ime BETLEHEM izgovarao je poput ovce koja bleji. Usta su mu bila ispunjena glasom, ali još više slatkim osjećajima. Kad bi spominjao betlehemsko Djetešce ili izgovarao ime ISUS, sve bi oblizivao usne, jer je sretnim nepcem kušao i gutao slatkoću ove riječi. Množe se ondje darovi Svemogućega, a neki kreposni čovjek imao je viđenje. Vidio je naime kako u jaslama leži prestrašeno Djetešce i Božjeg sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoće oda sna probuditi. To viđenje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih u kojima je djelovanjem milosti po njegovu sluzi Franji bilo probuđeno i duboko utisnuto u vjerno pamćenje. Konačno je dovršeno svečano bdijenje i svi se radosni povratiše kući. (1Čel 85 i 86)
O ovoj velikoj i važnoj obljetnici i mi želimo buditi uspomenu
na Dijete Isusa koje je i danas u srcima mnogih zaboravljeno.
Ovom izložbom jaslica koje izlažemo u suradnji s
Hrvatskim domom Herceg Stjepan Kosača mi,
franjevci i franjevke Hercegovine, želimo vam čestit Božić.
Gospodin vam dao mir i dobro!
Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM
Školske sestre franjevke Krista Kralja – Provincija Svete Obitelji u Hercegovini
Franjevački svjetovni red
Franjevačka mladež
