Poziv biskupa fra Paškala Buconjića
Školske sestre franjevke dolaze u Mostar iz Maribora na poziv mostarskoga biskupa fra Paškala Buconjića godine 1899. i preuzimaju brigu o nezbrinutoj djeci bez roditelja, jer je karizma ove Družbe upravo bila odgoj mladeži. Ubrzo se javljaju i domaće djevojke za kandidatkinje, a zahvaljujući velikodušnom biskupu Buconjiću otvorene su i nove podružnice. Hercegovačke sestre su u organizacijskom smislu bile povezane i ovisne o kući matici u Mariboru. Kandidatkinje su u Mariboru stjecale prvu redovničku formaciju.
Osnutak novicijata i Provincije
Godine 1923. osnovan je vlastiti novicijat u Mostaru.
Devet godina poslije (26. kolovoza 1932.) osnovana je i vlastita Provincija posvećena Svetoj Obitelji, sa sjedištem u Mostaru. Novoosnovana Provincija imala je 8 podružnica i 78 sestara.
Djelovanje sestara
Sestre su uglavnom radile u sirotištu i u pučkim školama. Vrijeme između dva svjetska rata vrijeme je procvata i rasta Provincije. Sestre otvaraju više redovničkih kuća, dječjih zabavišta i ženskih stručnih škola. Proširuju djelatnosti te djeluju u bolnicama, u vođenju crkvenoga pjevanja i sviranja te u vođenju kućanstva u crkvenim ustanovama. Godine 1945. naglo je zaustavljen rad i rast Provincije. Sestrama je oduzeto pravo baviti se odgojno-obrazovnim radom. Podržavljene su škole, oduzete kuće, zabavišta i internati. Sustavni progon i uništavanje očitovali su se i u zatvaranju i mučenju mnogih sestara…
Djelatnosti u školama i drugim ustanovama u kojima su dotle sestre nalazile i ostvarivale smisao postojanja, odjednom su iščezle. Ostale su i bez krova i bez kruha. Pa ipak, nisu izgubile vjernost idealima i pouzdanje u Boga pokazujući sposobnost i elastičnost koja razlučuje bitno od nebitnoga. Nastavile su živjeti i svjedočiti u novim okolnostima. Putovi su ih vodili novim načinima služenja. Sestre djeluju u župnom apostolatu kao sakristanke, orguljašice, katehistice i domaćice, rade u bolnicama i staračkim domovima, u domovima za djecu s posebnim potrebama. Godine 1954. ponovno je otvoren novicijat. Odgovarajući potrebama ljudi svoga vremena sestre odlaze u inozemstvo i uključuju se u pastoralni rad u Hrvatskim katoličkim misijama.
Domovinski rat ostavio je vidne tragove u zajednici Školskih sestara. Godine 1992. spaljen je i uništen do temelja samostan u Bijelome Polju, koji je tijekom 50 godina bio središte Provincije. Poslije demokratskih izbora sestre imaju mogućnost ponovno se vraćati prvotnim vidovima apostolata.
Danas
Danas sestre djeluju u školstvu i vrtićima, u zdravstvu, župnom apostolatu, kućnoj radinosti, na području socijalne skrbi i karitativnoga djelovanja. Zastupljene su i u medijima, u radu s djevojkama, Franjevačkom mladeži i obiteljima.
Provincija Sv. Obitelji ima 192 sestre, 181 s doživotnim i 11 s privremenim zavjetima. Sestre djeluju u vlastitim kućama, Franjevačkim samostanima i župama u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Italiji, u HKM u Njemačkoj i Švicarskoj te u Sjedinjenim Američkim Državama.